Apstraktne strategije
Postano: 27 ruj 2020, 15:32
Malo sam se u zadnje vrijeme dao u igre iz kategorije Abstract Strategy.
Nararavno, tu odmah zapinjemo na prvom koraku, na definiciji što je to "abstract strategy"? Hobi društvenih igara nije egzaktna znanost, pa definicije kategorija nisu nešto što je donešeno nakon precizne znastvene rasprave i onda ušlo u dogme za vijeke vijekova. Također treba odmah reći da su manje-više sve duštvene igre u odeređenoj mjeri apstraktirane. Čak i najtematskije igre simuliraju ono što tvrde da rade kroz apstraktirane mehanike. Kad na primjer bacite kartu na kojoj piše "Kraljevski ratni trol, 4 armoura, nanosi 7 štete neprijatelju", ta karta nije stvarno trol, vi to morate zamisliti, a i ideja da se "šteta" koja se nanosi živom biću može mjeriti na brojevnoj skali je također prilično apstraktna.
Ipak, može se reći da postoji labavi koncenzus koje kakteristike igre moraju zadovoljiti da bi spadale u "apstraktne strategije". Ukratko, to su igre koje:
A1) nemaju skrivenih informacija (perfect information),
A2) ne sadrže nikakav element sreće (zero luck),
A3) nisu tematske (no theme) preciznije: nisu vođene temom, nemaju radnju (no storyline).
Dodatno se definicija može i ne mora proširiti sa još nekoliko uvjeta da takve igre:
B1) nemaju nikakav element nasumičnosti (no randomization),
B2) moraju biti simetrične (svi igrači imaju ista sredstva na raspolaganju).
Ako bi se još više išlo u detalje može se zahtijevati i da takve igre budu:
C1) isključivo za 2 igrača,
C2) neproizvoljnog uvjeta kraja partije i pobjede (dakle ne u stilu "igra završava nakon 5. kruga, pobijednik je tko ima najviše plavih kockica", već igra završava kad se više ne može odigrati nijedan potez).
Ajmo se vratiti na najužu definiciju iz kategorije A. Već tu imamo primjer da kad bi se držali najstrožeg shvaćanja tih uvjeta, igra koja se uzima kao prototip kategorije apstraktnih strateških igara ne bi zadovoljavala jedan od uvjeta. Šah ima temu i može se reći da je ona ima više logičkih poveznica sa mehanikom igre od mnogih, ako ne i većine modernih igara. Šah donekle stvarno ostavlja dojam da je tu riječ o dvije vojske koje se sukobljavaju na ratnom polju, a različite figure imaju logičnih poveznica sa svojim ulogama. Skakač/konj skače, pješaci u bitku kreću prvi, kralj i kraljica su najvažnije figure itd. No šah je kako rekosmo, sam pramodel asptraktne strateške igre, pa je zato bolje možda uvjet A3 preciznije definirati ovako: apstraktne strateške igre nisu temom vođene igre, nemaju radnju, fabulu.
Za početak, što mislite o ovako postavljenoj definiciji?
Onda kad to malo raspravimo možemo o konkretnim (modernim i drevnim) igrama, koje tu spadaju, a koje ne, te naravno koje su nam favoriti.
Nararavno, tu odmah zapinjemo na prvom koraku, na definiciji što je to "abstract strategy"? Hobi društvenih igara nije egzaktna znanost, pa definicije kategorija nisu nešto što je donešeno nakon precizne znastvene rasprave i onda ušlo u dogme za vijeke vijekova. Također treba odmah reći da su manje-više sve duštvene igre u odeređenoj mjeri apstraktirane. Čak i najtematskije igre simuliraju ono što tvrde da rade kroz apstraktirane mehanike. Kad na primjer bacite kartu na kojoj piše "Kraljevski ratni trol, 4 armoura, nanosi 7 štete neprijatelju", ta karta nije stvarno trol, vi to morate zamisliti, a i ideja da se "šteta" koja se nanosi živom biću može mjeriti na brojevnoj skali je također prilično apstraktna.
Ipak, može se reći da postoji labavi koncenzus koje kakteristike igre moraju zadovoljiti da bi spadale u "apstraktne strategije". Ukratko, to su igre koje:
A1) nemaju skrivenih informacija (perfect information),
A2) ne sadrže nikakav element sreće (zero luck),
A3) nisu tematske (no theme) preciznije: nisu vođene temom, nemaju radnju (no storyline).
Dodatno se definicija može i ne mora proširiti sa još nekoliko uvjeta da takve igre:
B1) nemaju nikakav element nasumičnosti (no randomization),
B2) moraju biti simetrične (svi igrači imaju ista sredstva na raspolaganju).
Ako bi se još više išlo u detalje može se zahtijevati i da takve igre budu:
C1) isključivo za 2 igrača,
C2) neproizvoljnog uvjeta kraja partije i pobjede (dakle ne u stilu "igra završava nakon 5. kruga, pobijednik je tko ima najviše plavih kockica", već igra završava kad se više ne može odigrati nijedan potez).
Ajmo se vratiti na najužu definiciju iz kategorije A. Već tu imamo primjer da kad bi se držali najstrožeg shvaćanja tih uvjeta, igra koja se uzima kao prototip kategorije apstraktnih strateških igara ne bi zadovoljavala jedan od uvjeta. Šah ima temu i može se reći da je ona ima više logičkih poveznica sa mehanikom igre od mnogih, ako ne i većine modernih igara. Šah donekle stvarno ostavlja dojam da je tu riječ o dvije vojske koje se sukobljavaju na ratnom polju, a različite figure imaju logičnih poveznica sa svojim ulogama. Skakač/konj skače, pješaci u bitku kreću prvi, kralj i kraljica su najvažnije figure itd. No šah je kako rekosmo, sam pramodel asptraktne strateške igre, pa je zato bolje možda uvjet A3 preciznije definirati ovako: apstraktne strateške igre nisu temom vođene igre, nemaju radnju, fabulu.
Za početak, što mislite o ovako postavljenoj definiciji?
Onda kad to malo raspravimo možemo o konkretnim (modernim i drevnim) igrama, koje tu spadaju, a koje ne, te naravno koje su nam favoriti.