Društvene igre
Postano: 06 ruj 2010, 15:40
Uvod iz Enciklopedija Društvenih i kartaških igara-D.Stojanović (u pripremi za štampu)
Postojanje igara u živom svetu,javlja se još kod
bića primitivnog nivoa razvoja,riba i ptica(„Bračne Igre“).Kod sisara
je uobičajeno,da se kroz igru, mladunci obučavaju za lov i opstanak.U
našem ljudskom rodu,dete se ne može zamisliti bez igre.Ona sama kao
proces mu pomaže,da se pripremi za život među odraslima,da se oslobodi
viška energije i da bez prepirke,svađe i fizičkog obračuna, dokaže
superiornost nad svojim vršnjacima.Reč „Igra“,obično označava nešto
lako,neiznuđeno,živahno i najzad,neozbiljno.Ipak,uveliko je prevaziđeno
mišljenje,da je ona samo čista zabava za decu i besposličare.O tome
svedoči drevna i bogata istorija razvoja igara.
U Kepsovoj
piramidi,pronađena je glinena tabla sa kalendarom i poljima za igru.Sa
druge strane,još iz Mitologije je poznato, da su Egipatski Bogovi
igrali „Igre sa Kockicama“ ,a ulozi su im bili kalendarske
godine,meseci i dani.Tako se i objašnjava nejednak broj dana u
pojedinim mesecima.
Drevni induski Ep „Mahatmharata“,pored ostalog,
opisuje i dva igrača sa kockicama.Durodhan nepošten čovek,nasledilo je
Kockice za Igru od svog ujaka Sakuni,koje su bile „začarane“ i
neprestano dobijale.Naivni Judišihitra je naseo na trik i izgubio
100.000 robova,100.000 robinja,neverovanu količinu dragocenosti,a na
samom kraju, i svoju prelepu ženu Draupadi.
U Kini se pojavila igra
„Vej-Či“,u kojoj su učestvovale stotine figura.Nju je osmislio poznati
kineski Imperator Jao.Namenio ju je svom sinu,uz pomoć koje bi ovaj
razvijao umne i vojno-taktičke sposobnosti.Takođe , u drevnoj knjizi
mudrosti („Knjiga Promena“),pominje se „Igra Palica“.Ona je,pored
zabave,služila i za definisanje karakternih osobina ličnosti igrača,a
koje su tokom igre nesvesno ispoljavane.Inače,u Kini su od samog
početka postojanja,igre bile tesno povezane sa gatanjem,predskazanjem
budućnosti i proricanjem sudbine.
U Grčkoj mitologiji postoji
predanje o nastanku „Hazarda“,prema kome ga je izmislila nemilosrdna
ćerka Boga Zevsa i Boginje sudbine Tiho.Nju je zabavljalo da komponuje
igre,čiji ishod isključivo zavisi od sreće,a zatim da posmatra patnje
igrača, koji gube ceo svoj imetak.Ona je na prozorima kuća
predodređenih za igru, postavljala raznobojne fenjere,koji bi
privlačili pažnju slučajnih prolaznika.
Rimski Imeratori Oktavijan
Avgust,Kaligula i Neron su vrlo često učestvovali u Hazardnim igrama,a
kao uloge su na kocku postavljali živote svojih podanika.Oni su čak i
znamenito „Rimsko Pravo“ podređivali Hazardu,tj.izrečene kazne su
vezivali za ishod bačene kocke i tome slično.
U razvalinama Pompeje je pronađena tabla za Back-Gammon i Damu,a takođe i veliki broj kockica.
Kod
Starih Jevreja je bio jako strog zakon za onoga,ko drugome odnese novac
na kartama,Međutim,on je bio važeći jedino ako to učini Jevrejin
Jevrejinu.Ako su pak u igri učestvovali Jevrejin i pripadnik neke druge
vere,on se nije primenjivao.
Kuran strogo zabranjuje sve Društvene
igre,osim Šaha.Citat iz njega glasi: „Satana misli da među nas zaseje
mržnju i razdor, kroz vino i hazard“.
Drušvene Igre se pominju i u Novom Zavetu.
Posmarajući
kroz istoriju,mnoge poznate ličnosti su bile pasionirani fanatici
pojedinih igara.Neke od njih nije zanimala „igra“,već ih je uzbuđivala
istinska „kocka“.Kao najveći zaljubljenici Hazarda se
pominju:Dostojevski,Dima,Kazanova,Sara Bernar,Elvis Prisli i mnogi
drugi.
Najveći umovi čovečanstva su Društvenim igrama davali ogroman
značaj.Po Kantu,Šileru,Blocku,Hejzingu i mnogim drugima,igra je vrlo
bitan faktor u svakodnevnom životu i razvoju čoveka.
„Čovek igra samo tada,kada je u punom smislu reči ČOVEK i on postaje čovekom samo tada,kada igra“.
Jedna vrlo zanimljiva priča iz ruske istorije,najbolje govori o značaju igre kod mladih:
Posle smrti Cara Alekseja I Romanova,naslednici prestola su postali
dvojica njegovih sinova,Ivan(stariji) i Petar(mlađi).Međutim,to su bila
još uvek samo deca,pa je upravljanje državom preuzela njihova starija
sestra Sofija.Ivan je još od detinjstva bio bolešljiv i po svoj
prilici, nedugovečan.Petar je međutim,bio takav fanatik za igru,da su
ga mnogi smatrali maloumnim.Hiljade njegovih vršnjaka je dovođeno na
dvor,a on je od njih pravio „vojske“,koje su se međusobno
„sukobljavale“.Sofija je sa podsmesima gledala na brata,smatrajući da
je nedorastao da je jednog dana zameni na prestolu.
Međutim,vreme
je prolazilo,a Petar i njegovi drugari su odrastali.Kada je došao
trenutak odlučujuće borbe oko prestola,njegovi „vojnici“ obučeni kroz
igru,do nogu su potukli Sofijinu profesionalnu gardu.Rezultat toga je
bio:Petar postaje Car,a Sofija ostatak života provodi u manastiru.
Mi Vam ovom prilikom želimo zabavu i prijatne trenutke uz igre,koje se
upravo nalaze pred vama.Ako bi Vam pri tome poželeli i dolazak na vlast
uz pomoć njih,to bi već bilo malo previše,ali nikada se nezna.
Uloga igare u životu se ogleda u sledećem:
1) Ispunjenje slobodnog vremena
2) Igrom, čovek utoljava glad za neizvesnošću,a na kraju mu postaje apsolutno jasno,da li je sam u ulozi heroja,ili pajaca
3) Ispunjenje takmičarskog duha,odnosno,zadovoljenje potrebe za samodokazivanjem
4)
Težnja ka brzom i lakom sticanju bogatstva,što većina igrača negira.I
zaista,to pre svega zavisi od vrste igre,kao i od osobina samoga igrača
5) Trening,ali istovremeno i provera sopstvenih intelektualnih sposobnosti
6) Borba snage duha,protiv sila slučajnosti
7) Kroz Društvene igre se često ulazi i u pojedine socijalne krugove,tj. sklapaju se nova poznanstva i prijateljstva
8) Igra predstavlja specifičan oblik seksualnog zadovoljstva.Ovu teoriju je naravno razvio Zigmund Frojid
9) Jedan oblik „Mazohizma“,koji se krije u svakome od nas
10)Bežanje u svet druge realnosti
Za
igre se koristi i najrazličitija oprema.Svakako su najrasprostranjenije
Igre sa Kartama,ali postoje i igre sa Kockicama,Dominama,Igre na Tabli i mnoge druge.
Postojanje igara u živom svetu,javlja se još kod
bića primitivnog nivoa razvoja,riba i ptica(„Bračne Igre“).Kod sisara
je uobičajeno,da se kroz igru, mladunci obučavaju za lov i opstanak.U
našem ljudskom rodu,dete se ne može zamisliti bez igre.Ona sama kao
proces mu pomaže,da se pripremi za život među odraslima,da se oslobodi
viška energije i da bez prepirke,svađe i fizičkog obračuna, dokaže
superiornost nad svojim vršnjacima.Reč „Igra“,obično označava nešto
lako,neiznuđeno,živahno i najzad,neozbiljno.Ipak,uveliko je prevaziđeno
mišljenje,da je ona samo čista zabava za decu i besposličare.O tome
svedoči drevna i bogata istorija razvoja igara.
U Kepsovoj
piramidi,pronađena je glinena tabla sa kalendarom i poljima za igru.Sa
druge strane,još iz Mitologije je poznato, da su Egipatski Bogovi
igrali „Igre sa Kockicama“ ,a ulozi su im bili kalendarske
godine,meseci i dani.Tako se i objašnjava nejednak broj dana u
pojedinim mesecima.
Drevni induski Ep „Mahatmharata“,pored ostalog,
opisuje i dva igrača sa kockicama.Durodhan nepošten čovek,nasledilo je
Kockice za Igru od svog ujaka Sakuni,koje su bile „začarane“ i
neprestano dobijale.Naivni Judišihitra je naseo na trik i izgubio
100.000 robova,100.000 robinja,neverovanu količinu dragocenosti,a na
samom kraju, i svoju prelepu ženu Draupadi.
U Kini se pojavila igra
„Vej-Či“,u kojoj su učestvovale stotine figura.Nju je osmislio poznati
kineski Imperator Jao.Namenio ju je svom sinu,uz pomoć koje bi ovaj
razvijao umne i vojno-taktičke sposobnosti.Takođe , u drevnoj knjizi
mudrosti („Knjiga Promena“),pominje se „Igra Palica“.Ona je,pored
zabave,služila i za definisanje karakternih osobina ličnosti igrača,a
koje su tokom igre nesvesno ispoljavane.Inače,u Kini su od samog
početka postojanja,igre bile tesno povezane sa gatanjem,predskazanjem
budućnosti i proricanjem sudbine.
U Grčkoj mitologiji postoji
predanje o nastanku „Hazarda“,prema kome ga je izmislila nemilosrdna
ćerka Boga Zevsa i Boginje sudbine Tiho.Nju je zabavljalo da komponuje
igre,čiji ishod isključivo zavisi od sreće,a zatim da posmatra patnje
igrača, koji gube ceo svoj imetak.Ona je na prozorima kuća
predodređenih za igru, postavljala raznobojne fenjere,koji bi
privlačili pažnju slučajnih prolaznika.
Rimski Imeratori Oktavijan
Avgust,Kaligula i Neron su vrlo često učestvovali u Hazardnim igrama,a
kao uloge su na kocku postavljali živote svojih podanika.Oni su čak i
znamenito „Rimsko Pravo“ podređivali Hazardu,tj.izrečene kazne su
vezivali za ishod bačene kocke i tome slično.
U razvalinama Pompeje je pronađena tabla za Back-Gammon i Damu,a takođe i veliki broj kockica.
Kod
Starih Jevreja je bio jako strog zakon za onoga,ko drugome odnese novac
na kartama,Međutim,on je bio važeći jedino ako to učini Jevrejin
Jevrejinu.Ako su pak u igri učestvovali Jevrejin i pripadnik neke druge
vere,on se nije primenjivao.
Kuran strogo zabranjuje sve Društvene
igre,osim Šaha.Citat iz njega glasi: „Satana misli da među nas zaseje
mržnju i razdor, kroz vino i hazard“.
Drušvene Igre se pominju i u Novom Zavetu.
Posmarajući
kroz istoriju,mnoge poznate ličnosti su bile pasionirani fanatici
pojedinih igara.Neke od njih nije zanimala „igra“,već ih je uzbuđivala
istinska „kocka“.Kao najveći zaljubljenici Hazarda se
pominju:Dostojevski,Dima,Kazanova,Sara Bernar,Elvis Prisli i mnogi
drugi.
Najveći umovi čovečanstva su Društvenim igrama davali ogroman
značaj.Po Kantu,Šileru,Blocku,Hejzingu i mnogim drugima,igra je vrlo
bitan faktor u svakodnevnom životu i razvoju čoveka.
„Čovek igra samo tada,kada je u punom smislu reči ČOVEK i on postaje čovekom samo tada,kada igra“.
Jedna vrlo zanimljiva priča iz ruske istorije,najbolje govori o značaju igre kod mladih:
Posle smrti Cara Alekseja I Romanova,naslednici prestola su postali
dvojica njegovih sinova,Ivan(stariji) i Petar(mlađi).Međutim,to su bila
još uvek samo deca,pa je upravljanje državom preuzela njihova starija
sestra Sofija.Ivan je još od detinjstva bio bolešljiv i po svoj
prilici, nedugovečan.Petar je međutim,bio takav fanatik za igru,da su
ga mnogi smatrali maloumnim.Hiljade njegovih vršnjaka je dovođeno na
dvor,a on je od njih pravio „vojske“,koje su se međusobno
„sukobljavale“.Sofija je sa podsmesima gledala na brata,smatrajući da
je nedorastao da je jednog dana zameni na prestolu.
Međutim,vreme
je prolazilo,a Petar i njegovi drugari su odrastali.Kada je došao
trenutak odlučujuće borbe oko prestola,njegovi „vojnici“ obučeni kroz
igru,do nogu su potukli Sofijinu profesionalnu gardu.Rezultat toga je
bio:Petar postaje Car,a Sofija ostatak života provodi u manastiru.
Mi Vam ovom prilikom želimo zabavu i prijatne trenutke uz igre,koje se
upravo nalaze pred vama.Ako bi Vam pri tome poželeli i dolazak na vlast
uz pomoć njih,to bi već bilo malo previše,ali nikada se nezna.
Uloga igare u životu se ogleda u sledećem:
1) Ispunjenje slobodnog vremena
2) Igrom, čovek utoljava glad za neizvesnošću,a na kraju mu postaje apsolutno jasno,da li je sam u ulozi heroja,ili pajaca
3) Ispunjenje takmičarskog duha,odnosno,zadovoljenje potrebe za samodokazivanjem
4)
Težnja ka brzom i lakom sticanju bogatstva,što većina igrača negira.I
zaista,to pre svega zavisi od vrste igre,kao i od osobina samoga igrača
5) Trening,ali istovremeno i provera sopstvenih intelektualnih sposobnosti
6) Borba snage duha,protiv sila slučajnosti
7) Kroz Društvene igre se često ulazi i u pojedine socijalne krugove,tj. sklapaju se nova poznanstva i prijateljstva
8) Igra predstavlja specifičan oblik seksualnog zadovoljstva.Ovu teoriju je naravno razvio Zigmund Frojid
9) Jedan oblik „Mazohizma“,koji se krije u svakome od nas
10)Bežanje u svet druge realnosti
Za
igre se koristi i najrazličitija oprema.Svakako su najrasprostranjenije
Igre sa Kartama,ali postoje i igre sa Kockicama,Dominama,Igre na Tabli i mnoge druge.