Udruga Igranje

Odma, na pocetku da kazem, ako ste otvorili post, da procitate nesto o pomenutoj igri, nazalost moram priznati prevario sam vas (nadam se, da ce administratori dozvoliti ovaj post pod tim naslovom, jer ipak ima indirektne veze). Vjerovatno oni, koji znaju moj ukus su bili isto malo zacudjeni subjektom ovog posta, ali ovaj tekst sluzi necemu drugome... predstavlja sliku, koju stvaram o citavom svetu boardgaminga, gorcinu u ustima koja nastaje iz dana u dan, tjedna u tjedan, kad vidim put degradacije kojim je krenuo nas hobi, i kakve komercialne staze nam zacrtavaju oni, koji kvalitet igre mere u jedinicama eura i dolara... pa idemo redom...

Atria mortis, otkazivanje disanja, srca i mozdana smrt....
Na drugoj godini fakulteta, na predmetu fiziologije, profesor nam je predavao o tome, da svaka smrt koja nastupa, nastaje tako, da se otvaraju vrata za dovrsavanje samog cina- tj. prelaz iz stanja umiranja u samu smrt. Posle toga, nazalost ostaje samo sjecanje na nesto sto je jednom postojalo, pamcenje na neku fikciju, koja nam je uljepsavala zivot... Sjecanje kao takvo moze biti prijatno, mada cesce pusta za sobom tugu zbog nedostatka tog neceg ljepog. Naravno, slozit cu se sa vama, da na forumu o drustvenim igrama, nema smisla pisati o takvim morbidnim temama. Medjutim sustina mog izlaganja se nadovezuje na to, da boardgaming, kakvog ja znam vise od 15 godina, polako gubi formu i odrzava zivot na aparatima, njegova atria mortis su se vec poprilicno otvorila, i ne vidim ideje kako, da se zatvore.... Alternativni koncept kakav je imao svet boardgaminga, je taj svijet cinio tako bajkovitim, ljepim, mudrim, gde smo mogli, da kupimo igru za nesto vise ili manje od 30e, postavimo sve kockice i tokene na plocu i odma se pred nama otvara taj magicni svijet carobnjaka, orka, tenkova, vodjenja fabrika, putovanja brodovima.... Taj svijet nije trazio nikakav status, novac i privilegiju, da udjes u njega. Za cilj je imao bas suprotno, da spoji razlicitost i da iz nas izvlaci ono od cega se po mentalnom sklopu razlikujemo od danasnje djece- koegzistencija i simbioza sa drugim ljudima. Sa nostalgijom se sjecam svih onih starijih koji prodju pa nas vide kako igramo, te njihovih komentara- vidi budale 25 u guzici a i dalje se igraju covjece ne ljuti se. To je bio svijet u koji se je ulaznica mogla kupiti za jako malo novca, a same igre su bile napravljene tako kreativno, da se ljubav autora mogla pipnuti rukom. Nikom nisu bile potrebne skupe figure, niko nije imao zelju po savrsenom dizajnu, vec smo svi uzivali u kvalitetu i magiji mehanike.
Jer smo odrasli u vreme digitalizacije i ekspanzije ITS tehnologije, cesto bi pogledao i desavanje preko ekrana, ali nebi uspio ni dovrsiti SAT igre, vec bi imao zelju, da ugasim tu jebenu struju i odem u drustvo bacat kocke. Ideja o tome, te borba za cilj, da svima pokazemo da su te igre nesto vise od monopolyja i riska, nam se odbila u glavu. Tom zeljom smo dopustili, da u nas svijet zadiru zelena svijetla novca, a da se u trznu politiku umjesaju oni, kojima drustvene igre nikada nisu predstavljale nista, a sada su samo nacin brze zarade.... Plasim se, da ce zbog toga nas bajkovit svijet veoma brzo biti samo jedna pustinja instant proizvoda, te selektivno zatvorena kasta, za one koji si taj luksuz mogu finansijski dopustiti.

Asmodee, CMON, novac......diagnoza- propast
Da se boardgaming, razvojom tehnologije proporcionalno razvijao, svakako je nesto sto me u prvi mah jako veselilo. Iz malih izdavackih kuca, rasle su tvornice sve boljih i skupocenih igara. Ali sustinski, kvalitet samih igara se dugo nije mjenjao, a taj blazi skok cijena zbog kvalitete komponenti iskreno u prvi mah, nismo ni osjetili. Sa masovnim marketingom i uvodjenjem licencijskih proizvoda u boardgaming, iz pozadine, krenulo je da se radja trulo tkivo novca.... Godine su prolazile, a ono je raslo i raslo sve dok nije preuzelo veci deo trzista. Karcinom, odnosno najveci krivac za to sta se desava sa cenama, te glavni i odgovorni krivac pomeranja naseg hobija u stranu trzne zarade je ASMODEE. Za one koji neznaju, to je dio grupe, koja prosperira trzno na americkoj berzi (udeo imaju u farmaciji, kozmetici...), te koja minimalan udeo svoje kapacitete (svega nekoliko procenat) ulozila i u boardgaming- sa zeljom, da je jedinica uspjeha naravno novac. Bilo je to moguce izvesti samo tako, da u prvom talasu u taj hobi uvuku sto veci broj ljudi, koji su fanovi raznih medijskih projekata (Game of Thrones, Star Wars, Lord of the Rings, Steam Punk...). Ipak, jer je postojao objetivan kriticki sud boardgamera, te igre su morale ispuniti sva kriticki zastavljena mjerila, u suprotnom ce biti nemilosrdno pregazene. U tom momentu, dobijamo ceo spektar jako kvalitetnih naslova, koji su tematski obojeni (War of the Rings, Battlestar Galatcica, Starcraft BG....) a cijene po prvi put osjetno rastu. Boardgaming dobija na popularnosti. To je vjerovatno bio kljucni momenat, koji ce narednih godina kvalitet drustvenih igra prebaciti na sekundarni kolosek....Asmodee trznom politikom krece raditi potpuno istu stvar, koju je 90 radio Microsoft u svetu ITS-a. Sve sto je na trzistu valjalo, su integrisali u svoju grupu (danas tu grupu cine FFG, Days of Wonder, Z-MAN, WizKids, Mayfair Games, Plaid Hat Games....). Takvim unipolarnim trzistem, naravno dobili su moc postavljanja trznih smjernica, pa je logican sljed njihove trzne politike bio takav, da su sve igre publishera, kog su integrisali u grupu momentalno poskupele. Odmjer trzne vrednosti prilagodjavaju standardu kapitalistickog zapada, i ono sto je bilo nekada dostupno svakome, kroz noc postaje privilegij. Ekspanzija kao prodajni subjekt gubi svoj znacaj, pa nas tako navode na novi trend, gdje je potrebno kupiti ekspanziju od ekspanzije, i dodati jos naredne tri, tek onda ce igra dobiti pravi sjaj. Takvo poslovanje, je bilo pogodno tlo za radjanje novih mutanata (CMON i sl.) koji po vec oprobanom receptu, za ciljnu populaciju birali sve samo ne one, kojima je stalo do boardgaminga. Masovna proizvodnja se prilagodjava novo stecenoj masi, a kvalitet samih igara drasticno pada.... Nekim cudom, ipak je ostala oaza spasa na nekim izdavacima, koji i dalje ne podlezu novo zacrtanim smernicama, ali se nazalost iz glavnog puta inovacija sklanjaju, na marginu (GMT,Portal,CGE), i samo je pitanje vremena kada ce platiti ceh novo nastale situacije....

McDonalds, Coca Cola, Big Brother, Dice Tower...
Ako je Asmodee karcinom naseg hobija, onda je Dice Tower metastaza. Po Goebelskoj teoriji- daj mi sve medije svijeta i bit ce tvoj za par dana... trznu nisu danas odredjuju oni, kojima boardgaming vec neko vrijeme nije hobi, vec ugradjivanje u procenat prodaje. Nikad necu da zaboravim 2015 godinu, decembar mjesec kad su objavili listu TOP 10 OF 2015... Gle cuda, na drugom mjestu se nasao Imperial Assault, koji su ocjenili na osnovu prototipa, te iskljucivo na bazi jedne misije i jednog skirmisha (daleko od toga, da ja tvrdim da je IA slaba igra). Igra je time postala hit, prije nego sto je izasla. Njihova uloga, je danas tolika, da jednostavno kreiraju javno mislenje, a upjesnost igre se meri njihovim komentarom. Dokaz degradacije boardgaminga, te postavljanje mehanike i kreativnosti na marginu, dokazuje to, da je jedan Pandemic Legacy prva igra na BGGju, a da Garcia drzi rec Pandemic vise u ustima nego Kim Kardashian onu stvar... A jos tuznije je to, da je jedan takav osrednji krs, sa prvog mjesta skinuo umjetnost kakva je Twilight Struggle.
(Tom prilikom vam prilazem jednu moju misao sa Boardgame FB stranice:
Five events that represented a civilization decline:
1. End of antique Greece
2. The fall of Rome
3. The establishment of Nazi Germany
4. The death of Nikola Tesla
5. Pandemic Legacy overtakes Twilight Struggle in the first place on BGG).
Ali, da uopste ne krenem, da nabrajam igre, koje su bile odlicne, ali su jih pomenuta gospoda zbog nekog svog viseg cilja bez validnih argumenata unistili....
Da se razumemo, ne mesam ja pojmove kvaliteta igre sa klasom u koju se igra svrstava. Nije bitno, mozemo mi taj Pandemic uporediti i sa Euro igrama tipa Agricolom, Le Havre, Castle of Burgundy ili pak sa Mage Knightom, TIME STORIESom, Terra Mysticom... sve te igre je jedu za dorucak. Taj Pandemic Legacy paradni konj Asmodeeja, nam predstavlja tacni prikaz smernica njihove politike, gdje ljudi iskopiraju mehaniku od igre stare 10 godina, upakuju je u najljepsi dizajn, a onda nas ubede, da time sto je igra za jednokratnu upotrebu mi dobijamo jako puno, i kako cemo time dozivjeti neponovljivo iskustvo.... A mi pored svojih ociju u to sljepo poverujemo, lagano potrosimo 60e i postajemo vjerni sljedbenik Dice Tower druzine!!!LJUDI MOJI PA KO JE OVDJE LUD????

KickStarter, Shakespearovska dilema
Citao sam prije neki dan jedan clanak, kako KickStarter pridodaje popularnosti drustvenih igara (https://pitchwise.net/2017/08/02/kickst ... nih-igara/) i kako zbog toga popularnost raste. Ali opet to je mac sa dve ostrice. Ima u svemu ovome i ponesto dobro... Pa jednostavno, jer je to jedini nacin, da manji mogu da priplivaju na povrsinu, te da otrgnu komad emperije Asmodee-ja. Prije nego sto se slepo uhvatite tvrdnje, da je to moguce i na druge nacine, reci cu vam samo jednu stvar. Nekoliko mjeseci unazad dopisivao sam si sa Franciscom Roncom, dizajnerom serije Campaign Commander. Covjek, je uradio jednu od najinovativnijih mehanika u svjetu wargaminga (pogledajte review Marca Arnauda). Njegova serija je tolko ljepa, toliko mehanicki cista, toliko unikatna, u jednu ruku jako blaga za pocetnike, a sa druge ogroman zalogaj i za stare lisce. Svaka igra (od ukupno 3 u seriji), svoju inovativnoscu brise Memoir sa lica zemlje... Ali gle cuda, najbolja u seriji Roads to Stalingrad se nalazi na 3581 mestu BGG-ja, dok Memoir zauzima 108 mesto. O toj seriji vjerujem, da do danas niste culi ni rec (naravno tu ne racunam moje drage Band of Brothers-e sa ovog foruma), a Memoir zbog one bitange Healeyja postade kultna igra... E sad sustina- covjek, mi je tom prilikom rekao, da Bellica Third Generation (Publisher koji je izdao njegove igre, inace u njegovom vlastistvu) krpi kraj sa krajem, jer je stampu 3. igre digao na 2000 hiljada komada. Jel uopste ima smisla, da vam pricam o Wallaceovoj Mythotopiji koja je TreeFrog povela u bankrot, zbog zelje po samostalnoj zaradi, na racun desetine vrhunskih igara pod podpisom MW, i mega uspjehu Few Acres of Snowa (predhodniku Mythotopije), nakon cega mu je igra bila minirana sa svih strana..... Zbog takvih ljudi podrzavam KS, ali sa druge strane to je opet masovno uvlacenje instant potrosaca, koji su posli podrzati stvaranje frizidera za biciklo, pa su usput suportali i neku igru, jer jim bio cover simpatican te time finansirali proizvoda koji imaju smisla koliko Trump sa estetikom, a kad su vec finansirali, naravno potpuno je normalno, da taj proizvod pohvale i stave cistu 10 na BGGju....I tako dajemo wellcome isprdku, kakav je CMON i slicnim, da se nadju na top 10 bgg-ja.

Reci, reci pa poreci...
Ovim tekstom, nikako mi nije bila zelja bilo koga uvrjediti. Svi koji, cete posle ovoga imati zelju, da me ubjedjujete u to kako ja nemam pravo vrjedjati vas izbor (mislim na PL) unapred Vam se izvinjavam i ne nastavljam tu polemiku. Svjestno sam rizikovao 3 sata na to, da mozda niko i ne procita ovaj clanak, ali da sebi olaksam dusu i negde iznesem ono sto me tisti svaki put, kad odem na neki online shop i pogledam cijene koje vise nemaju nikakog smisla sa realnim zivotom. Od tolike socijale i bjede na svakom koraku, hvata me groznica na pomisao, da cu narednu igru platiti 100e, a da cu sjutra dan u ambulanti ljudima krijuci davati antibiotik, jer nemaju osnovno osiguranje... Ja dugorocno ne vidim nikakvo resenje za taj problem, osim mozda da mi jednog dana pukne film, i zavrsim sa tim hobijem dok sam ne prestupim Atriu Mortis... A do tad, ako ubjedim jednog od vas da ovo nije normalno, mozda sjutra dan negde na kraju tunela ipak bljesne nada, da vratimo nas hobi na ono mjesto gde pripada, u onu sveru gde smo svi isti, i gde nas sve povezuje zelja za kvalitetom.....

Nažalost, mogu samo potpisati tvoj post. Osobno nisam toliko dugo u hobiju, svega nekoliko godina, ali samo tih nekoliko godina su cijene drastično porasle. Sjećam se prošle godine i svog zgražanja na cijene Ticket to ride: Rails and Sails, Mansion of Madness 2nd edition i Feast for Odin.

Kvaliteta medija je uvijek škakljiva stvar za raspravljati, nešto što je meni kvalitetno, nekom drugom može biti smeće i obrnuto, često puta jer ljudi poistovjećuju kvalitetnu produkciju sa kvalitetnim proizvodom. Ali mislim da možemo sa punim pravom govoriti o općenitom padu kvalitete jer je on tako očit. Krivnja Asmodeea u tome je neupitna, ali su krivi i mnogi drugi izdavači jer ih više ne motivira napraviti kvalitetan proizvod nego zaraditi što više.

Ja ne vodim statistike, ali ima osjećaj da iz godine u godine se izdaje sve više igara, plastično govoreći; ako je 2007.g. izašlo 100 boardgameova, danas 2017.g. je sigurno izašlo 1000. Taj omjer je bitan jer se nažalost broj kvalitetnih igri nije proporcionalno povećao, dapače, on je pao. Šum u kanalu je velik, količina mediokriteta je ogromna. Izdaju se se igre koje nisu dovoljno testirane, koje su prodaju isključivo jer povezene sa nekom postojećom franšizom, koje su jednostavno nekvalitetne, jednostavno samo zato da se nešto izda po američkom principu; baci nešto u zid, pa vidi da li će se zaljepiti. Ako se zaljepi, izdaje 5 ekspanzija i 3 rethema.

Marketing je odradio svoj dio posla, ali i dalje mislim da ljudi Dice Toweru daju previše na važnosti. Da se razumijemo, ljudi slušaju što oni pričaju i njihova mišljenja utječu na hobi, ali samo zato jer to krajnji korisnici dopuštaju. Ja ne vidim da nam itko gura Dice tower u grlo, dapače ako je suditi po forumima i Redditu, otpor protiv njih je velik. Pobogu, Dice Tower na Youtubeu ima svega oko 150 tisuća pretplatnika, to je za Youtube pojmove smješan broj. Opet, dok je njihov utjecaj značajan u našoj relativno maloj zajednici, mislim da nisu dovoljno utjecajni za rankiranje na BGGu, da jesu Cry Havoc bio bio u top 10 igara. Rankizi na BGGu su nuspojava širenja naše zajednice i reflektiraju smjer kamo je sve ovo otišlo; mainstream žabokrečina kamo se želi obuhvatiti što širi krug ljudi. Ista stvar vam se događa sa bilo kojim drugim mainstream medijem; filmova, knjigama, računalnim igrama i sl.

Da li postoji svijetlo na kraju tunela ? Definitvno, ali ne za hobij u cijelosti, nego za pojedine boardgameove. Ovaj mjehur se napuhava i u jednom trenutnku će poknuti, tko živ tko mrtav nakon toga. Treba će kopati kroz puno smeća do dobrih bordgameova.

Eh, ovo je tema o kojoj bi volio pisat, i sigurno ću dat i svoju analizu jer ja ovo godinama pričam.

Boardgaming je postao hobi za elitu. A prije nego dalje krenem moram da napravim jednu ekonomsku analizu platežne moći, 100$ u 90tima ne vrijedi isto kao 100$ danas, kako je platežna moć ljudi rasla, ili točnije platežna moć peglanja kreditnih kartica i života na dug, kupovanja s novcem koji nemamo, tako je rasla i cijena svega, a opadala kvaliteta

S obzirom da posljednje vrijeme pokušavam obogatiti svoju skromnu kolekciju, pronalazim se u većini tvojih komentara.

Ušla sam u ovo s jasnom vizijom da si ne mogu priuštiti većinu novih igara. Sve su skuplje i skuplje i skuplje i .... Olakotna mi je okolnost što postoji velik broj starih igara koje tek otkrivam i koje mogu pronaći po nižim cijenama, posljednjim sniženjima ili u oglasima. This war of mine koji mi se čini kao igra mojih snova ću isto čekati, da ga za 10+ godina kupim na njuškalu.

Dice Tower sam počela pratiti tek prije par mjeseci, ali kako volim ostaviti YT da nešto vrti umjesto TV-a u pozadini, odgledala sam na ovaj ili onaj način popriličan broj njihovih videa. Kao netko tko svakodnevno unutar istog dana vidi po par videa iz različitih godina, garantiram da su drugačiji. Neke novije sadržaje preskačem zbog nepodnošljivo arogantnog Toma. O nekom manipuliranju tržištem nisam ni razmišljala jer nisam toliko u tome, no nove mi informacije iz tvog posta daju malo drugačiji pogled. Čak i Pandemic kod Garcie sam više doživjela kao forsanje omiljene igre kao što ja to radim u svom društvu (vjerojatno i jer mi je Zee najsimpatičniji od trojca), ali tvoje je stajalište definitivno potkovanije od moga. Osobno ih pratim, kao i druge, iz pukih informativnih razloga: što postoji i na koji način se igra. Slažem se s Antomonom - ljudi dopuštaju da utječu na njih svojim mišljenjem.

Apsolutno se ne vodim ocjenama i stavovima reviewera. Radje pogledam overview komponenti i neki gameplay runthrough, a ostalo mi sluzi kao informacija da nesto postoji na trzistu.

Kickstarter je najveca prevara i totalno izgubljena poanta, barem sto se boardgameova tice. No, predvidjam daljnje bacanje love u kotao hypetraina kako bi se zadovoljio osjecaj uzbudjenja, pripadnosti i konzumerizma, do trenutka kad ce preko noci velika vecina skuziti da nikakvi element ekskluzivnosti u tome nema.

Sto se tice cijena, to vam je tako. Osobno sam duze u Lego hobiju i tam je ista stvar. Osvijestili su postojanje sloja kupaca koji su sada nesto stariji, imaju posao, ali su i zadrzali omiljene hobije iz djetinjstva. I sada fino udaraju s ogromnim setovelima, najcesce eksponatima, kojima nabijaju cijenu. Ipak, zanimljivo mi je da Lego prati plateznu moc kuoaca, kako prije tako i sada. Drugim rijecima, lego je jednako bio skup kao , recimo, prije 20 god. Druga je stvar sto danas puuuno vise toga izlazi i puuuno vise se trosi nego ranije.

Slicna stvar je i u glazbi, ali sa starijim generacijama. Na bazi nostalgije omogucuje im se kupnja albuma bendova/glazbenika koje su u svojoj mladosti slusali.
Itd itd

Hocu reci, trend modernih hobija je u rastu, kompanije su to prepoznale i na svakome od nas je da dobro procijeni i razmisli sto kupiti i zbog cega to kupuje.

To je taj prokleti kapitalizam i prokleta Amerika. Sveti profit je još prije nekoliko desetljeća uništio glazbenu i filmsku industriju, svaki sport koji je postao dovoljno popularan i slično je sa svakim vidom zabave.
No, moram ipak reć da su igre koje nastaju posljednjih desetak godina ipak neusporedivo bolje od svih klasika iz 90ih i ranije koje sam imao prilike igrat. Ne sve, naravno. Veliki dio novih naslova je čista papilova na ekspanzijama, franšizama i prodavanje iste igre po deseti put. Tržište je naraslo, konkurencija je velika, logično da se reciklira i kopira na veliko, al u velikoj konkurenciji, dogode se i ekstra kvalitetni proizvodi (npr. Terraforming Mars) koji nađu svoj put do šire publike.

Taman sam htio napisati da mi se cini da sam jedini koji se ne slaze s originalnim postom, ali dok sam uspio sve procitati izronilo je jos nekoliko komentara.

Board Gaming je definitivno dobio na popularnosti zadnjih godina. I dobro je netko spomenuo da sada izlazi puno vise igara. Ako izadje puno vise igara, normalno je da ce biti i puno vise losih igara. Uzmi u obzir da ti je pred 20 godina netko uspio prodati Monopoly i bio si zadovoljan. Istina je da je cijena igara narasla u prosjeku. To je djelomicno zbog inflacije (probaj viditi koliko su ti igre bile skupe pred 20 godina s obzirom na tadasnje place), ali i zbog kvalitete proizvodnje. Je li Warhammer ikad bio jeftin hobi. Nije, zbog minijatura i slicnih stvari koje je skupo proizvesti. Takve stvari sad dolaze i u boardgameove pa su skuplji. Meni to ne predstavlja neki problem jer sam pretezno eurogamer pa me se moze kupiti obicnim drvenim kockicama koje prestavljaju resurse.

Sto se tice Dice Towersa. Znam da ih ima masu pod tim imenom, ali meni je to uglavnom asocijacija na Tom Vasela. Kad razmisljam o nekoj igri, pogledam i njegov review. Ako kaze da je igra losa, znaci da je vjerojatno dobra. Ako kaze da je dobra, onda moram jos malo razmisliti. Nemoj slusati ljude koji ne predstavljaju tvoje misljenje. Pogledaj rahda. On je svime odusevljen, ali bar vidis gameplay.

Sto se tice Legacy igara... ja ih isto ne volim... Ne svidja mi se ta ideje. Ali to je prvenstveno zato sto cu se jako tesko skupiti s istim ljudima odigrati nesto 20 puta i zato sto imam neku nelagodu unistavati drustvene igre. Zato je nisam kupio. Nitko te ne tjera da kupis.

Igre s tematikom... ista stvar. Ako zelis nesto igrati samo zato sto na tome pise Star Wars, super, nova igra za tebe, ako ne, puno vise igara izlazi i sigurno mozes naci nesto sto ce ti biti dobro. Razlika je sto se moras malo potruditi i pogledati neke reviewe. Ali s druge strane, kakve si reviewe mogao pogledati pred 20 godina kad si kupio Monopoly.

Ne mozes gledati u promjenu i isticati samo njene lose strane. Internet je uveo promjenu u drustvo. Omogucio je drustvenim igrama da dodju do puno veceg broja ljudi. Omogucio je publisherima da prodaju lose licencirane igre sirokoj publici. Ali je omogucio i informiranim korisnicima da se informiraju o stvarima koje kupuju. Meni je to super.

Dodat cu jos jednu stvar jer sam upravo vidio oglas u Malim oglasima.

Koliko puta u malim oglasima netko prodaje igru koju je otvorio i nikad nije igrao. Ako se to dogadja, za to smo krivi mi, a ne publisheri. Kupujemo stvari koje nam ne trebaju ili koje nikad necemo koristiti. I onda trazimo nekog drugoga koga cemo za to okriviti.

Ne zelim ostaviti dojam ko da ne mislim da publisheri zele samo zaraditi. Naravno da zele. Ali dokle god se lazno ne oglasavaju, odgovornost je na nama.

Dragi prijatelju DarkDefender, ili sam ja objavio toliko nerazumljiv tekst ili me ti nisi dovoljno razumeo... trecu varijantu ne vidim. Nazalost nisam u prilici, da odgovorim ali cu se potruditi, da ti uvece napisem kuda je isao moj point.

Ja sam valjda jedan od onih kojem je Pandemic Legacy bio veoma veoma meh...kraj užasno razočaravajuci i tak. Uglavnom po meni game nebi ušao u top 10 nigdje a kamoli top 1.
TS sam igrao par puta i game je fenomenalan...ali đaba to meni kada takvo što nemam s kime igrati. Zato je i prodan. Tako da bez obzira što ima odličnih gejmova i rado bi igrao neke povijesne, coin i sl. naslove, meni to ništa ne znaci kada ih cura,frendovi, društvo ne igra i ne zanimaju ih takve stvari. (Combat Commander sam kupio i prodao bez da sam ga ijednom odigrao, jer eto, ipak nitko nije bio zainteresiran).
Cijene igara danas su takve kave su...then again, ja sam se prebacio uglavnom s minijatura na njih sve više i više u zadnje vrijeme, tako da u biti, može se reci da usprkos njihovim visokim cijenama uštedim u odnosu na prijašnjih hobby i pare koje sam znao trošiti. Mislim u usporedbi s necim tipa star wars pre painted avioncicima, gdje jedan mali model dođe 150-200kn, a o vecima nemoram ni pricati,GW modelima kad pogledaš koliko para ti treba za vojsku(znaci komotno 3000+ kn)...cijena kompletnog boardgejma od 50-100e je i više nego povoljna. U usporedbi s necim tipa MTG-om, ako želite igrati kompetativno, cijena BG-a je opet super povoljna u usporedbi s tim što ste dobili kad usporedite koliko para bi dali za jednu kartu. Naravno, neke stvari su zbilja pretjerane, i necu pljunuti masu para na game za koji znam da necu igrati ili cu ga odigrati par puta...ali ako je game dobar i znam da cu ga igrati, onda mi nije bed dati, pa kolko košta da košta...uštedim na drugim stvarima, nije da idem na kave, izlaske itd. di ekipa spicka masu para. Kolega s posla na izlazak potroši kolko ja potrošim na prosjecni BG. Pa što koga veseli, na to neka troši. 500kn mogu ostavit na bg i nije mi žao, ali zato ako nisam ponio vrecicu i moram dati 50lipa, e sad cu se sljedecih sat vremena oko toga nervirati jer sam nepotrebno potrošio 50lipa xD

O Dice toweru i nemam neko extra mišljenje, Sam mi je užasno odbojan od njih trojice , Garcia najbolji, a Tom ok. Al znam kakve gejmove voli pa ono, tu i tamo pogledam neki njihov review. Naravno, hrpa ljudi uzima njihovo mišljenje kao da je došlo direktno od Boga...ali eto, onda se desi situacija kao Cry Havoc koji je Tomu bio 'best ever' , a game je fejlao masovno među ljudima nakon što su ga igrali...

U konacnici svake godine izađe masu smeca, ali isto tako se nađe i jako dobrih igara...tako da ako filtriraš što ti realno netreba, i ono što ti se zbilja sviđa, lako nađe super gejmove za sebe i svoje društvo. Da bg-ovi nisu postali popularni kolko jesu, vjerojatno nebi ni vidjeli hrpu dobrih igara što je izašlo i što će izaći...

Dešava se isto što se dešava i sa svime u kapitalizmu, i sviđalo se to nama ili ne, to se neće promijeniti. A bojkotirao netko od nas osobno ili ne gejmove, jer ne podržava takvo ponašanje, na globalnoj razini je opet zanemarivo, jer je sve više i više ljudi koji ulaze u bg-ove i kupuju i kupovati će ono što im se servira po cijeni koja im se servira. Mislim ja sam se pomirio da me bg košta 50-100e, i to mi je postala najnormalnija cijena...još ako naleti neki dobar KS.

Drugi je problem što smo mi 'siroti' u usporedbi s recimo njemcima/amerima po pitanju platežne moci, a gejmovi nas košta u najboljem slucaju isto kao i njih, nerijetko i skuplje kad su recimo KS u pitanju...mislim citam komentare po neki KS-ima, bgg-u itd i ekipa par 100$ spicka na neke gejmove bez pardona...evo sad gledam star realms frontiers što cu backati za 30$, a ekipa daje 300$ jer mora on imat sve ikad,onak,lol)

Tako da veci problem bi ja rekao da je s nama koji živimo na ovim prostorima nego s trenutnim cijenama bg-ova. Uzmi u obzir bilo koju drugu stvar(izuzev stambenog pitanja) nas i jednog švabe, ne samo da prosjecni švabo ima jedno par puta vecu placu od nekog od nas, nego u startu plaća manje za klopu, auto itd. Pa ti gledaj kolko ostane njemu na kraju mjeseca, a koliko nekom od nas. I da li je njemu problem dati 50-100e za neš...pa i nije...mislim evo, frend iz njemačke meni kaže kolko je platio tjedan dana što je išao u hotel s curom, ja tolko ne zaradim u 3 mjeseca ,a on zaradi u 2 tjedna. Što je tu je...ja sam se pomirio s situacijom, i uživam u gejmovima