Prijedlozi za dug život i suradnju
Postano: 10 lis 2011, 15:11
Malo sam razmišljao (nemojte se smijati, molim vas).
Glavni problem je dvojak:
1. U maloj i neprofitabilnoj zemlji kao što je Hrvatska, oavakv dućan vuče veliki rizik od propadanja
2. Dućan koji vuče veliki rizik od propadanja mora imati više cijene kako bi preživio. Više cijene znače da manje ljudi kupuje...
Dakle, zatvoreni krug.
Pa mi je palo na pamet nekoliko stvari. Zapravo dvije.
Prva.
Jedan od glavnih razloga viših cijena trgovačke marže je "osiguranje". Trgovac uvijek mora podići cijenu nekog proizvoda jer nikad nije siguran hoće li prodati sve što stavi na policu. Za knjige znam da vrijedi pravilo da se izdavač mora biti u stanju pokriti ako proda ČETVRTINU knjiga koje je štampao, jednostavno zato jer nikad ne zna koliko će ih prodati, sve ili samo tu četvrtinu.
Pa, možemo li nekako srediti da prodavač ZNA da će prodati ono što je nabavio?
Caka je, naravno, u tome što postoje dvije vrste kupaca: oni koji točno znaju što hoće i oni koji ne znaju, pa dođu u dućan "vidjeti što ima", pa onda kupe ono što im se svidi. Ovim drugima se ne može pomoći: oni su "rizični kupci" i na njih se ne može računati. Ako trgovac nabavi deset primjeraka "Settlera..." za ljude koji vole gledati po polici, onda mora staviti takvu cijenu da se, recimo, barem pokrije ako ih proda pet. Dakle, tu nema pomoći. Sve što se kupuje "naslijepo", mora biti skuplje.
Međutim, druga vrsta kupaca, ona koja zna što hoće, može pomoći trgovcu - tako što će ono što joj treba kupiti s 0% "remitende" - i sebi - tako što će, naručivanjem, dobiti bolju cijenu. Drugim riječima, ako trgovac zna da će osoba A sigurno kupiti neku igru kad je on naruči, onda mu ne treba "nadnica za rizik"; on ovom kupcu može izaći u susret tako što će sniziti cijenu. A, da stvar bude bolja, može se osigurati tako da zatraži pretplatu.
Trećim riječima, Carta Magica bi mogla uspostaviti sustav naručivanja i pretplate: kupac plati 20-50% vrijednosti igre i, kad igra stigne, trgovac nema problema s rješavanjem robe, on ZNA da će je kupac kupiti. I još je k tome dobio dio novca unaprijed. I zauzvrat, može ponuditi bolju cijenu od one koja bi bila na polici.
(Naravno, kako bi se izbjeglo manevriranje, u "pretplati" mogu biti samo one igre koje trenutno nisu na polici.)
Ovo je bilo malo o ekonomiji.
Drugo. Klub.
(Disklejmer: nemam pojma kako sada funkcionira prostor tamo, tko, kada i kako ima pristup. Ako predložim nešto što već postoji, slobodno me gađajte trulim paradajzima.)
Deset kuna nije puno. Sok u kafiću košta više. Osnovati klub "Carta Magica". Članarina je 10 kn mjesečno. Član kluba može doći bilo kad, sjesti tamo i poslužiti se bilo kojim proizvodom iz asortimana kluba (CM nema obavezu staviti na raspolaganje Klubu SVE što ima, ali je u interesu da što više ljudi plati članarinu). Recimo, umjesto da kupinm Twilight Imperium za 500 kuna (ili koliko već), mogu povremeno doći s društvom i igrati se tamo za 10 kuna puta broj osoba.
Prednost za igrače: može se isprobati velik broj igara bez da ih kupite. Isto tako, ako ponekad naletiš tamo, ne moraš se unaprijed dogovarati s drušrvom, možda je slučajno već netko tamo, netko koga ne poznaješ i tko bi igrao nešto što bi i ti igrao.
Prednost za CM: ista igra se može reciklirati puno puta i dobiti novaca više nego da ste je jednom prodali.
Malo brainstorminga, čisto da se malo razmisli: možda bi se mogli osmisliti i neki dodatni sadržaji, klupske cijene sokova i slično, ali mislim da za to treba dodatna papirologija pa možda i ne. Isto tako, mogući ostanak u klubu i nakon službenog zatvaranja ako postoje osobe kojima se može povjeriti odgovornost. Dogovor kuću gradi i tako to. Čak, za one koji su se pokazali vjerodostoji ("Carta Magica Plus"?), mogućnost tjednog iznajmljivanja neke igre?
Vjerojatno sve ovo nije trivijalno za ostvariti, ali možda bi se moglo razmisliti. Postoji razlog zašto je LoM propao, ali i zašto je netko pomislio da vrijedi otvoriti CM. Možda bi bilo dobro izbjeći ponavljanje ciklusa, ali onda treba izaći iz začaranog kruga.
Glavni problem je dvojak:
1. U maloj i neprofitabilnoj zemlji kao što je Hrvatska, oavakv dućan vuče veliki rizik od propadanja
2. Dućan koji vuče veliki rizik od propadanja mora imati više cijene kako bi preživio. Više cijene znače da manje ljudi kupuje...
Dakle, zatvoreni krug.
Pa mi je palo na pamet nekoliko stvari. Zapravo dvije.
Prva.
Jedan od glavnih razloga viših cijena trgovačke marže je "osiguranje". Trgovac uvijek mora podići cijenu nekog proizvoda jer nikad nije siguran hoće li prodati sve što stavi na policu. Za knjige znam da vrijedi pravilo da se izdavač mora biti u stanju pokriti ako proda ČETVRTINU knjiga koje je štampao, jednostavno zato jer nikad ne zna koliko će ih prodati, sve ili samo tu četvrtinu.
Pa, možemo li nekako srediti da prodavač ZNA da će prodati ono što je nabavio?
Caka je, naravno, u tome što postoje dvije vrste kupaca: oni koji točno znaju što hoće i oni koji ne znaju, pa dođu u dućan "vidjeti što ima", pa onda kupe ono što im se svidi. Ovim drugima se ne može pomoći: oni su "rizični kupci" i na njih se ne može računati. Ako trgovac nabavi deset primjeraka "Settlera..." za ljude koji vole gledati po polici, onda mora staviti takvu cijenu da se, recimo, barem pokrije ako ih proda pet. Dakle, tu nema pomoći. Sve što se kupuje "naslijepo", mora biti skuplje.
Međutim, druga vrsta kupaca, ona koja zna što hoće, može pomoći trgovcu - tako što će ono što joj treba kupiti s 0% "remitende" - i sebi - tako što će, naručivanjem, dobiti bolju cijenu. Drugim riječima, ako trgovac zna da će osoba A sigurno kupiti neku igru kad je on naruči, onda mu ne treba "nadnica za rizik"; on ovom kupcu može izaći u susret tako što će sniziti cijenu. A, da stvar bude bolja, može se osigurati tako da zatraži pretplatu.
Trećim riječima, Carta Magica bi mogla uspostaviti sustav naručivanja i pretplate: kupac plati 20-50% vrijednosti igre i, kad igra stigne, trgovac nema problema s rješavanjem robe, on ZNA da će je kupac kupiti. I još je k tome dobio dio novca unaprijed. I zauzvrat, može ponuditi bolju cijenu od one koja bi bila na polici.
(Naravno, kako bi se izbjeglo manevriranje, u "pretplati" mogu biti samo one igre koje trenutno nisu na polici.)
Ovo je bilo malo o ekonomiji.
Drugo. Klub.
(Disklejmer: nemam pojma kako sada funkcionira prostor tamo, tko, kada i kako ima pristup. Ako predložim nešto što već postoji, slobodno me gađajte trulim paradajzima.)
Deset kuna nije puno. Sok u kafiću košta više. Osnovati klub "Carta Magica". Članarina je 10 kn mjesečno. Član kluba može doći bilo kad, sjesti tamo i poslužiti se bilo kojim proizvodom iz asortimana kluba (CM nema obavezu staviti na raspolaganje Klubu SVE što ima, ali je u interesu da što više ljudi plati članarinu). Recimo, umjesto da kupinm Twilight Imperium za 500 kuna (ili koliko već), mogu povremeno doći s društvom i igrati se tamo za 10 kuna puta broj osoba.
Prednost za igrače: može se isprobati velik broj igara bez da ih kupite. Isto tako, ako ponekad naletiš tamo, ne moraš se unaprijed dogovarati s drušrvom, možda je slučajno već netko tamo, netko koga ne poznaješ i tko bi igrao nešto što bi i ti igrao.
Prednost za CM: ista igra se može reciklirati puno puta i dobiti novaca više nego da ste je jednom prodali.
Malo brainstorminga, čisto da se malo razmisli: možda bi se mogli osmisliti i neki dodatni sadržaji, klupske cijene sokova i slično, ali mislim da za to treba dodatna papirologija pa možda i ne. Isto tako, mogući ostanak u klubu i nakon službenog zatvaranja ako postoje osobe kojima se može povjeriti odgovornost. Dogovor kuću gradi i tako to. Čak, za one koji su se pokazali vjerodostoji ("Carta Magica Plus"?), mogućnost tjednog iznajmljivanja neke igre?
Vjerojatno sve ovo nije trivijalno za ostvariti, ali možda bi se moglo razmisliti. Postoji razlog zašto je LoM propao, ali i zašto je netko pomislio da vrijedi otvoriti CM. Možda bi bilo dobro izbjeći ponavljanje ciklusa, ali onda treba izaći iz začaranog kruga.