Udruga Igranje

iliti, "Shich, pomagaj!"

Dakle za Shicha,
uspoređujući tvoj prijevod i originalni pravilnik iz igre našao sam jednu diskrepancu. U originalu piše da igrači gube kada 3. ploča postaje ukleta, dok je u tvom prijevodu 4. Greška u prijevodu ili naknadno promijenjena pravila od tvog prijevoda?

Isto tako diskrepanca je i u pripremi igre. U prijevodu se spominje da svaki igrač uzima Tao token u svojoj boji, dok u originalu se spominje i crni token?

Ovisi o tezini igre. Pogledaj tablicu pa ces vidjeti da na inicijacijskoj razini treba 4 plocice hauntati,a pocinjes sa tao tokenom svoje boje plus crni. Na normalnoj tezini su 3 plocice i samo tao token tvog taoista.

Fora je u tome da si sam mozes prilagoditi tezinu tako da bude cak i izmedju dvije sluzbene.

Shich, iskreno da ti velim, nisam to vidio, ali vjerovat ću ti na riječ Inače, jesam li početnički u krivu, ali moći crvene ploče su skroz bezveze naspram drugih.

I da, evo nakon prve odigrane prave partije (inicijalna razina), baš sam bio sam sebi super kako napredujem, samo da izdržim do Wu-fenga, a onda hop i odjednom sam brutalno zgažen

Inače, za druge koji si razmišljaju o toj igri, igra je vrlo lijepa i uvukla mi se pod kožu. Imam doduše primjedbe na pravila jer su mogla biti jednostavnije napisana, ali zato imam Shicha

Simboli na kockama, kartama i pločicama, prvo sam pomislio Isusek, tko će to pamtiti, ali jednom kada se provale ( i to relativno brzo), na kraju su mi skroz logični.

E upravo radi pravila (kako su napisana) se ni meni nije svidjela. Odigrali par partija, izgubili i to je to. Iako mi se ispočetka jako svidio, nekako je euforija brzo splasnula.

A najbezveznije je što su pravila u biti vrlo jednostavna.
Zato trenutno i soliram da sam prođem kroz frustracije dešifriranja da isto prištedim budućim suigračima

Ja imam skroz obratni razlog zašto mi igra nije sjela - supruga i ja igrali 3 puta i svaki puta bez većih problema dobili na normalnoj težini. A i supruzi tematika nije nešto.
Vratili se Pandemicu koji je sa ekspanzijama uvijek nova igra.

Pandemic je posebna priča. Meni je super, posebno sa On the Brink ekspanzijom (doduše još nije isproban bioterorist) i to me navuklo da pribavim i ostale ekspanzije (i inače sam odlučio stati na nekoliko naslova i samo šibati ekspanzije), ali iz nekog razloga mojoj ženi nije nešto.

Pretpostavljam da nije to toliko do igre, koliko do igranja. Naime, žena i ja super funkcioniramo udvoje , zajedno razmišljamo i sve se lijepo dogovaramo bez nametanja vodstva, ali kada smo igrali sa par ljudi u različitim sesijama, čak i kad im je bila prva partija odmah su počeli nametati vodstvo, kada bi došlo do neke krize, onda fore " e jesam vam rekao" itd. Onaj tip ljudi gdje u kompetitivnim igrama nema veze ako vi osobno izgubite, ali samo neka i oni izgube

A sa ovom igrom sam namjerno pribavio i Black Secret baš zato da bismo žena i ja mogli igrati 1:1. Evo odigrao sam još jednu solo partiju ( to mi se recimo sviđa što mogu solirati dok mi u Pandemicu ne funkcionira tako dobro) i za sljedeći put dižem razinu pa ćemo vidjeti.

Ja sam sinoć odigrao partiju nakon duuuugo vremena.
U biti, bilo nas je troje.
Odigrali smo dvije igre, i oba puta su nas samljeli. Ploče su se napunile sa duhovima ko od šale, i nismo ih se mogli riješiti..
Imam osjećaj da kada se igra u manje od 4 igrača da je puno teže jer se na 4. ploči stvaraju duhovi, a nema 4. igrača da malo olakša to sve.
NE želim ni pomisliti onda kako je u 2 igrača :-/

Sljedeći puta igramo tako da će netko igrati umjesto 4. igrača, radije tako nego da ga nema..

Najčešće igram solo ili sa ženom, ali uvijek upravljamo svim pločama. Imamo nekakvu oznaku da možemo pratiti koja ploča je na redu.