Udruga Igranje

Interesantno je da se djecu krivi kao potencijalne ovisnike o računalnim i video igrama. No (shodno tekstu na portalu, djeca se inicijalno uopće ne žele igrati na računalu.

Naime, u nedostatku društva željnog pravog, živog druženja posežu za videoigrama.
Gledam svoju vlastitu djecu i njihovo društvo. Čim netko od njih donese kakvu kutiju sa društvenom igrom (pa bile to i Crni Petar karte), nema tog kompjutora koji bi ih maknuo od ove zabave.

Znači, problem je očito u nama roditeljima koji smo lijeni/nemamo vremena/čitaj kako hoćeš , a ne u djeci.

Zato, uzmite si vremena, okupite svoju obitelj oko stola i zaigrajte nešto zabavno iz danas stvarno bogate palete društvenih igara.

Meni su u moje vrijeme i Monopol, Remi ili Canasta bili dovoljni i odvlačili me od tada megapopularnog ZX Spectruma

drago mi je pročitat ovako nešto kad budem imao svoju djecu, sigurno im neće nedostajat društvenih igara

Gordan je napisao/la:drago mi je pročitat ovako nešto kad budem imao svoju djecu, sigurno im neće nedostajat društvenih igara

Ako budeš igrao društvene igre doma sa svojima, onda će ti djeca sigurno "pod normalno" htjeti isto igrati.

Baš sam jučer radio u stanu kod jedne gospođe čija su djeca igrala Carcassonne. Dve cure od valjda 15 godina i sin od valjda 12. U jednome trenutku, jedna od ovih cura je počela vrištati i porazbacala je sve pločice svuda po sobi, te odjurila plačući u svoju sobu, na što su svi ostali rekli "opet ona tako kad gubi".
Nisam mogao vjerovati na takvu reakciju nekoga toliko starog (u biti nisam točno uspio vidjeti kolko cura ima godina, ali sigurno više od 13), ali još gora mi je bila reakcija njene majke kojoj je to normalno, i uopće je ne uzrujava ..
Nije da imam nekog iskustva u odgoju djece, ali imam osjećaj da to ni dobro

buraz je napisao/la: ali još gora mi je bila reakcija njene majke kojoj je to normalno, i uopće je ne uzrujava ..
Nije da imam nekog iskustva u odgoju djece, ali imam osjećaj da to ni dobro

I nije!

Igre između ostaloga služe i kao odgojno-obrazovno sredstvo! Kroz igre djeca uče (i trebaju naučiti!) da u životu nisu samo dobici nego i gubici. Naučiti gubiti u igri je izuzetno bitno, kako u budućnosti gubici u životu ne bi preteško pali!

Moj sin u svojim počecima igranja (tada je imao 6g) uopće nije znao gubiti i strašno se ljutio, te pokušavao na sve načine nači krivnju za gubitak u drugome. Danas, 2 godine nakon, sasvim suvereno barata vlastitim gubicima u igri i uopće mu to nije bitno, nego iskjlučivo igra i zabava koja iz toga proizlazi.

Stoga, roditelji kroz igre trebaju naučiti djecu gubiti!

Da, moj nećak ima baš taj problem: ne voli gubiti.. I onda kada igra neku igru obično pokušava mijenjati pravila tako da ne može izgubiti. Ja mu ne dopuštam, ali roditelji da

buraz je napisao/la:Da, moj nećak ima baš taj problem: ne voli gubiti.. I onda kada igra neku igru obično pokušava mijenjati pravila tako da ne može izgubiti. Ja mu ne dopuštam, ali roditelji da

Roditelji jako griješe i to će im se kasnije i te kako obiti o glavu, jer i na ovaj način oni bi trebali pokazivati autoritet i postavljati svoja pravila, a ne da ih dijete mantla kako hoće. Vjerojatno mu popuštaju i na drugim poljima.

grof je napisao/la:

buraz je napisao/la: Vjerojatno mu popuštaju i na drugim poljima.

Da, voza ih ko mlade majmune
Nije mi drago to, prvenstveno zbog njega.



edit: jesil skužio kako je nakon kaj sam citirao tebe koji si citirao mene, forum krivo napisao da je ovo moj komentar kad u biti nije

buraz je napisao/la:
edit: jesil skužio kako je nakon kaj sam citirao tebe koji si citirao mene, forum krivo napisao da je ovo moj komentar kad u biti nije

Možda je neki bug?

da, bug u mojoj glavi: nisam pobrisao Quote koji sam trebao :