Udruga Igranje

eto, baš to kino koje si spomenuo je prikaz cijelog stanja stvari kod nas...gdje je jedna multinacionalna kompanija zagospodarila tržištem, nametnula cijene i standarde i sada smo osuđeni na škart program kojeg masno preplačujemo...eno, u zadru je bio jedan isto relativno komercijalni kino, ali koji je tu i tamo znao pustiti lijepe španjolske ili francuske filmove...naravno, borio se godinu dana sa cinestarom, i propao...nekidan sam bio u cienstaru, i kada sam vidio koliko je red za djedicu puštenog s lanca, pomislio sam da ovo društvo bolje ni ne zaslužuje...ja sam išao gledati novog rockya i cura i ja smo bili sami u kinu...ne kažem da je rocky kulturno uzdizanje(mada u odnosu na ostalo šta nude i je), ali barem ima dušu, za razliku od mlačenja mrtvog magarca (roberta de nira, koji se blamira već godinama) kojeg moramo gledati u djedici puštenom s lanca...
ma ne bi sve to bilo tako loše, da je to 200-neka igra na bgg, ali kad vidim da je to prva igra, onda je to dobar indikator da nešto u društvu ne štima...
naravno da je lakše podijeliti troškove, ali rijetki su ti koji si mogu naći tako 4,5 zainteresiranih za tu pustolovinu...teško je nać nekoliko predanih igrača koji bi se obvezali na 12-24 igranja, a kamoli još keširali za to, ili ne daj bože proučavali pravila...
dok recimo, liberty roads...često na poslu u slobodno vrijeme (nemojte reći šefu) proučavam igre, pa tako i bgg kolekcije korisnika foruma i njihove komentare, i baš dok si pisao post sam vidio liberty roads i da si dao 9-ku i dao lijep komentar na igru, šta me ponukalo da je i ja malo bolje proučim...znači, platio si nekih 50 eura (15ak eura manje od pandemica), odigrao si ne znam koliko partija, al i da si jednu, bila je vjerojatno epska, i da je sad staviš na male oglase za 1/2 - 2/3 cijene koju si platio, siguran sam da bi se prodala, dakle, platio bi samo dio cijene, dobro se zabavio, imao epsko igrače iskustvo iza sebe, a uveselio bi i nekoga drugog, koji bi dobio igru, rabljenu, ali u dobrom stanju i povoljno, koji bi je mogao igrati, i poslije opet možda prodati nekom trećem za nešto nižu cijenu...tako smo opet na neki način podijelili troškove, svi smo probali igru, i na kraju opet ostaje kod nekoga cjelovita i spremna na igru ili ponovnu prodaju...
naravno, bilo bi najbolje da ti odigraš 30 partija te igre, isprobaš brojne taktike i kombinatorike, ali nažalost, ovaj forum takve stvari rijetko vidi...
kad se samo sjetim stotina (doslovce) partija rizika koje smo igrali u srednjoj, imali smo taktitku za svaki konitinent, raspravljali najbolje kombinacije kontinenata, smjerove prodora i slično...a igra nije ni upola kompleksna koliko su neke druge...
jebiga, tada nismo imali izbor, odnosno, nismo znali da ga imamo...izbor je zapravo jedno od najvećih ljudskih prokletstva...
p.s.kome si prodao kompjutor star 5 godina za 800 kuna, rado bi mu uvalio svoj?

stoka je napisao/la:dok recimo, liberty roads...često na poslu u slobodno vrijeme (nemojte reći šefu) proučavam igre, pa tako i bgg kolekcije korisnika foruma i njihove komentare, i baš dok si pisao post sam vidio liberty roads i da si dao 9-ku i dao lijep komentar na igru, šta me ponukalo da je i ja malo bolje proučim...

"Halo Mate. Neš vjerovat što ti jedan tvoj radnik radi na poslu iza leđa." .

Šalu na stranu. Nisam baš za ovakav tip igara, no volio bih barem jednom u životu zaigrati i vidjeti na kaj to liči. Jednu od tih igara iz Legacy obitelji jel.

hahaha....dobra.
naravno, voljni moment nije upitan, o tome u ovom slučaju mislim da ne raspravljamo, i ja bi rado probao...

stoka je napisao/la:ne bi sve to bilo tako loše, da je to 200-neka igra na bgg, ali kad vidim da je to prva igra, onda je to dobar indikator da nešto u društvu ne štima...

Marketing. Moda. Debili Ljudi često odlučuju emotivno. Ono što nam pričaju o racionalnim tržišnim mehanizmima nije cijela istina. Ponuda generira potražnju koliko i potražnja ponudu. Riječ je o brendiranju. Ljudi kupuju sliku. Tu ti je i odgovor na hoardanje. Ja se ne foliram pred 'gostima' niti, da parafraziram sismisa, hoardam jer sam Balkanac navikao na neimaštinu. Kad pošaljem poruku preko foruma ili naručim iz webshopa, dajem izjavu sebi o sebi samom. A siguran sam da je tako i sa brojnim drugima. Pa ne bih nikad racionalno kupio igru koja će potom na polici čekati mjesec dana da bih je uopće probao. Tko bi? To nema veze sa razumom, to je čista emocija.

Rekao bih da svi ti Legacyiji egzistiraju u tom nekom emotivnom prostoru. Kupuješ legacy kao simbol vjernosti, kao neki bff vas četiri dijelite troškove i imate realnu _obavezu_, nay, privilegiju, _spomenik_ prijateljstvu, Dogovor sa velikim D da ćete slijedećih 12 tjedana (ako igrate jednom tjedno) naći vremena da sjednete za stol i igrate. Pa tko ne voli biti siguran u svoj čopor?

Igrače iskustvo? Pa dobro, vjerujem da je super igra. Je li #1? lol, ziher

To je onaj poslovični trijumf forme nad sadržajem:
u svijetu igara, to je trijumfa metaigre nad igrom.


Rejting?
Sprega marketinga i kliketavih polupismenjaka koji na bgg igraju neku društvenu nadigru s rejtinzima isto kao i na FB sa lajkovima.

Moram priznati kako sam osobno skeptičan prema ovoj igri, to jest više prema njenom rejtingu na bgg-u. Dopuštam mogućnost da bi to mogla biti jako dobra igra, i volio bih je isprobati, ali jednostavno si ne mogu pomoći da ta igra ne zaslužuje takav bgg rank, već samo zbog nedostatka reigrivosti. Svi pričaju o nekakvom orgazmičkom iskustvu, ali sorry, to mi nije dovoljno za br.1.

Ako bih povukao paralelu sa seksom, i doživim takav vrhunac da, malo ću karikirati, sve zvijezde na nebu zasvjetle, planine se ruše itd., sorry, ali ja bih rado još, i to s istom osobom, i to više puta. Ako to ne mogu doživjeti s istom osobom, jer je sljedeće iskustvo toliko jadno u odnosu na prvo, pa moram ići drugoj osobi po novo jednokratno neponovljivo iskustvo, fućkaš to.

Ispričavam se što je ovo ispalo pomalo opsceno, ali kada čitam kakav se hype stvorio u skoro pa seksualiziranom ozračju ljudi koji svršavaju na tu igru, ne mogu si pomoći.

No usprkos tome moram priznati da su mi dosadašnji argumenti protiv te igre koje sam ovdje pročitao, zapravo smiješni, pogotovo što igra nije ni igrana.

Kuka se protiv konzumerizma, gubitka osjećaja igranja, i sve u tom stilu. Te kritike općeg stanja društva stoje, naravno, ali preneseno na društvene igre baš mi ni ne drži vodu (osim možda gubitka osjećaja igranja). Realno, ne vjerujem da će Legacy stil dominirati isve igre prenamijeniti za jednokratnu upotrebu.

Opravdanost cijene ove igre? Pa teško mi je reći, to u konačnici ovisi o krajnjem korisniku. Recimo Race i njene 4 ekspanzije su definitivno skupe, ali smatram da je u igraćem smislu (broj igara, planiranje strategije, reigrivost, osjećaj nakon igre, rasprave o igri, sve ono što je nabrojao Stoka) meni osobno vrijedilo tih novaca.

Dok recimo posjedujem par igara koje su puno jefitinije ali iz istog kuta gledišta mislim da je bačen novac. Primjerice, meni je Splendor preskup za to što mi nudi pa nikako da se odlučim na kupnju istog. A vjerujem da postoje ovdje sugovornici koji drugačije doživljavaju iste igre, i neka je tako, nismo svi isti.

No ne mogu podržavati jednog sugovornika u argumentima kontra konzumerizma, ako se uz to spominje kako mu je važno da igra ima određenu cijenu po kojoj će je moći prodati dalje. Sorry, ali kada idem u kupnju neke igre, moja iskrena želja je da ista i ostane u mojoj kući, i bude što više igrana, a ne da kada kupujem, razmišljam za koliko ću je moći dalje preprodati. Dobro, vjerujem da se isti korisnik možda nespretno uhvatio tog argumenta jer zapravo ga volim čitati. Ali zapravo o potrošačkom društvu najbolje se izrazio Mado:

mado je napisao/la:A što se potrošačkog gledišta tiće, svi smo mi dio toga. Svi mi kupujemo nove igre bez da smo stare odigrali toliko da nam dosade. Još i gore od toga, kupujemo nove igre, a u ormaru skupljaju prašinu igre koji još taknuli nismo.

stoka je napisao/la:...naravno da je lakše podijeliti troškove, ali rijetki su ti koji si mogu naći tako 4,5 zainteresiranih za tu pustolovinu...teško je nać nekoliko predanih igrača koji bi se obvezali na 12-24 igranja, a kamoli još keširali za to, ili ne daj bože proučavali pravila...

Kad počnu obaveze gotovo - ne mogu vjerovati da nas je nekad bilo 12 igrača a sada se trojica jedva nađemo triput na godinu. Upravo zato mi iskeširati novac za to ne bi bio problem - AKO bi se našli i to igrali. Mala je cijena jer je to društvena aktivnost u kojoj znam da ću provesti večer sa ljudima sa kojima želim potrošiti vrijeme u aktivnosti koju uživam. Za pravila si se odlično sjetio - navečer u 7 jedva smo budni a kamoli da pamtimo novi rulebook od 20 strana prepun exceptiona.

stoka je napisao/la: dok recimo, liberty roads...znači, platio si nekih 50 eura (15ak eura manje od pandemica), odigrao si ne znam koliko partija, al i da si jednu, bila je vjerojatno epska, i da je sad staviš na male oglase za 1/2 - 2/3 cijene koju si platio, siguran sam da bi se prodala, dakle, platio bi samo dio cijene, dobro se zabavio, imao epsko igrače iskustvo iza sebe, a uveselio bi i nekoga drugog, koji bi dobio igru, rabljenu, ali u dobrom stanju i povoljno, koji bi je mogao igrati, i poslije opet možda prodati nekom trećem za nešto nižu cijenu...tako smo opet na neki način podijelili troškove, svi smo probali igru, i na kraju opet ostaje kod nekoga cjelovita i spremna na igru ili ponovnu prodaju...
naravno, bilo bi najbolje da ti odigraš 30 partija te igre, isprobaš brojne taktike i kombinatorike, ali nažalost, ovaj forum takve stvari rijetko vidi...

Ovo je u biti točno.. samo što uz par igara (Merchants& Marauders, Partizan) mi se toliko svidio da se može, kako se to kaže, istrgnuti samo iz hladnih mrtvih ruku Svjestan sam da ih neću zaigrati tako brzo, ako i uopće, ali sama ideja da ću jednom biti u mirovini i igrati ih me drži na životu. Za sve ostale mi nije bitno i dao bi ih neke za 10% cijene. Probao, ne ide, daj šta daš. Neke sam čak rasturio za dijelove i kartončiće. Od novaca sam se u principu pozdravio - vidi se da niste wargameri . Onog trena kad naručiš i pofarbaš plastične battleshipove, podmornice, panzere i pofarbaš ih - gotovo je, možeš prodati za 20% cijene.

Za komp - to bi ja htio 800kn, nitko nije ni nazvao bit će daj šta daš..

Nisam pročitao sve postove pa ne znam jeli netko ovdje doista i odigrao pandemic legacy. Priznat ću da sam i ja bio skeptičan – dok nisam pogledao review od susd (inače jako cijenim te momke). Tako je nas 4 je odlučilo podijeliti troškove i kupili smo igru (cca120 kuna izašlo po osobi) – trenutno smo negdje na polovici igre.

Odmah ću reći – ako imate skupinu od 4 koji su voljni igrati redovito – svakako nabavite!

Nas ima oko 7, koji se u raznim sastavima okupljamo više puta tjedno tako da nije bio problem malo "rasteretiti" ostatak skupine i posvetiti jedan dan tjedno pandemicu.

Za koliko igara možete reći da raspravljate o njoj nakon što je odigrate. Slijedeći dan nakon odigrane partije ja bih stavio ploču na stol i u stravi promatrao što se događa sa svijetom (bez spoliera – ali igra krene u jako mračnom smjeru). Česte su rasprave o strategiji danima nakon partije, da nam opet sve padne u vodu jer igra nam slijedeći put da nove prijetnje kojima se stalno treba prilagođavati – jako dinamično. I odluke postaju sve teže i teže iz partije u partiju, npr. jednu partiju smo mogli dobiti, ali to bi značilo žrtvovanje Atlante – odlučili smo da nam je Atlanta bitnija.

A što se tiče novčane investicije i ne-reigrivosti, već sad mi nije žao tih 120 kuna koje bih potrošio u jednom ili dva izlaska. Ja sam tematski i "storytelling" tip igrača – tema se tako predivno očituje da je to nešto nevjerovatno – svaki put kad vidim određeni dio ploče hvata me jeza, zamišljam milijone ljudi kojima vjerovatno nema spasa.

I možda najvažnije, pobjeda u legacy-ju je trenutak apsolutne sreće za stolom – prezentirani s novim okolnostima i komponentama uspjeli smo smisliti strategiju koja funkcionira. Rasprave o tome koje likove ubaciti za ovu partiju, kako ćemo podijeliti odgovornosti su rasprave koje znaju trajati po sat vremena prije nego krenemo igrati.

Za kraj ću reći – kad netko spomene Hong-Kong za mene će taj grad imati sasvim druge asocijacije

klopkamarino je napisao/la:Za koliko igara možete reći da raspravljate o njoj nakon što je odigrate.

Za većinu onoga što igramo iz kolekcije.

thegrey je napisao/la:

klopkamarino je napisao/la:Za koliko igara možete reći da raspravljate o njoj nakon što je odigrate.

Za većinu onoga što igramo iz kolekcije.

Možda sam trebao dodati - danima nakon što je odigrate

Ako koga zanima ovdje je moj review(ako se može tako nazvati) nakon nešto više od polovice igre http://www.klopkastudio.com/pandemic-le ... vi-od-dva/ - bez spoilera

Moj tajni plan je da svi odigrate ovo čudo Ali sad kad sam ga izrekao, više nije tako tajni, a joj...