Udruga Igranje

@kockica TS je naša prva zajednička igra (moje djevojke i mene) i stoga imamo prema njoj, pored svega ovdje napisanog, i određenu emotivnu privrženost. E sad, da me netko pita bi li igru preporučio parovima... moje iskustvo je dobrim dijelom kao stocino - to je jedina igra oko koje smo imali ozbiljne svađe, jedina igra koja me natjerala na table flip, zbog koje se plakalo (i to ne mislim na pozitivan način). U uživljavanju (imerzija, što bi rekli stari Hrvati izgleda nema baš adekvatan hrvatski termin) igra je nenadmašna na tržištu - to je simulacija paranoje i konstantnog gubitka, osjećaja da prosipaš sve što si negdje ostvario, odnosno ljepšim rječnikom - damage control igra. U tome je naravno potpuno suprotna pozitivnom osjećaju izgradnje nečega svojega u eurima. Osim toga, od igrača traži prihvaćanje određenog stupnja sreće. Na 10 partija naravno da će bolji score uvijek imati bolji igrač, to je neosporno. Da će jednu partiju ponekad dobiti slabiji (ili čak puno slabiji) igrač, obično kao Rus (jer nemojmo pričati svašta - igra je nagnuta na rusku, a ne američku stranu kako se mislilo kad je tek izašla i kako još uvijek misli cijenjeni i kompetentni recenzent Veseli) u Early Waru ili zahvaljujući stečenom u njemu negdje do sredine Mid Wara (ovisno o izlasku kartica) to je isto tako neosporno. Turniri se uostalom po defaultu igraju s dodatnim influencima za Amere (koji se, baj d vej, stavljaju beziznimno u Iran - državni udar na Italiju kao ruski A1, bez uvrede kolegama, danas je praktično već napušteni koncept - uostalom klasični američki setup stavlja barem 3 u nju).

Kad se sve to uzme u obzir, treba dobro odvagati s kojim se točno emocijama želiš nositi za vrijeme igranja društvene igre, naročito s partnericom/partnerom. Mi je nikada nismo prestali igrati, usprkos svemu. Ali da je emocionalno zahtjevna, jest. Dođe ti ko swinganje ili threesome - radije nemojte ni probavati ako oboje niste spremni za to Ovo, dakako, govorim samo u kontekstu "igre za parove". I to je čak malo i neobično jer to nije take that igra, ona nije zla u smislu igračevih poteza, nego inherentno mehanički, onime što simulira.

Sve ostalo napisano je točno - voli je se više što je se više igra, barem prvih 50-70 partija vjerojatno se nećeš slagati s time da je dugo bila najbolja igra na svijetu. I tu čak ni čitanje Twilight Strategyja nije toliko bitno, koliko konkretne utakmice u nogama... Što se povijesti tiče, to je za mene ona suština prevođenja povijesti u društvenu igru - u apstraktne brojke koje, međutim, uspješno sugeriraju događaje i osobe iz kojih izlaze. Dakle vrlo kompetentna, vrlo edukativna i često (ne uvijek) vrlo napeta igra za koju je potrebna emocionalna stabilnost.

Off topic: da se pohvalim, dobar prijatelj upravo ovih dana ulazi u top 80 igrača na svijetu, a ja ga još uvijek znam pobijediti, iako sam baš od njega o igri mnogo naučio (naravno, da bih uopće mogao učiti, najprije treba naučiti knjigu Twilight Strategy manje-više napamet, iako je jedna od čari igre i to da uvijek na nešto možeš zaboraviti - tako je namjerno rađena) i kad se sve zbroji i oduzme sigurno je bolji igrač od mene. Tek nakon redovitih sesija s njime počeo sam djevojku dobivati u TS-u, iako to nikada nije pravilo.

Par opaski:
- kod naprednih igrača Space Race Track uglavnom ne napreduje daleko jer napredni igrači znaju kontrolirati protivnikove karte i odigrati ih u najboljem trenutku. Postoji svega nekoliko kartica koje se obavezno šalju u svemir, a i za njih treba paziti kada ih se tamo šalje. "Trka u svemir" osim što je recycle bin ekstremno rijetko postaje važna bodovno ili zbog abilityja - samo ukoliko je netko posve zanemari, a drugi se baš zaleti na nju, ali i tada sebi pili granu na kojoj sjedi jer ako ode predaleko neće moći discardati neke odvratne karte iz kasnije faze igre.
- postoji zilijun kombinacija karata u kojima one čine stvarnu štetu ili u kojima postaju beskorisne - Twilight Strategy je essential početnica za svako ozbiljnije kompetentno igranje. Ne da treba poznavati karte, nego one bitne treba pjevati unatrag. To naravno ne znači da se u igri ne može uživati i bez toga, no u tom slučaju nastupa ono što je već rečeno - dva igrača trebaju biti približno iste razine.
Puko upozoravanje novaka da se kao Rus drži dalje od Japana ili Francuske do određene kartice, da se čuva blokade itd. nije dovoljno da mu se da kakva-takva šansa jer u igri ima previše takvih (+ još Defcon mina). Igru mu se treba doista pustiti (da mu se da igra Rusa) - to je jedan pristup, a drugi je da mu se da Amer i da ga se samelje (tako preporučuje Twilight Strategy). Čovjek bi se u tom slučaju trebao više diviti samom sebi koliko se dugo držao s punom rukom protivničkih karata, negoli očekivati pobjedu. Kada savlada tu emociju, onda je spreman za napredak.
- bodovno stanje i stanje na ploči često mogu biti u primjetnom neskladu, zato veliki swingovi nisu rijetki. Izlazak iz Early Wara s ruskih +6 ili +7 uglavnom znači uredno odrađen Amerov posao, ukoliko pritom stanje na ploči nije katastrofalno. Rus će tijekom cijele igre uglavnom dominirati na Bliskom istoku, barem dok se ne provrte sve karte Mid Wara i prve Late Wara.
- mnogo više od kocke, mene je u ovoj igri uvijek smetao sistem bodovanja - kartice koje dolaze random i koje se moraju odigrati (a što je mnogo gore znače i izgubljen turn), iako se naravno za njih može pripremiti, a kako izlaze postaje i jasnije što se još treba scorati pa se težište prebacuje
- milijun i jednu igru dobio sam i izgubio u Africi - baš zato što je nestabilna i swingy. Općenito gledano, u Trećem svijetu zarađuju se pravi bodovi.
- Defcon završeci, ukoliko se ne tiču CIA-e i Oswalda, vrlo su rijetki kod iskusnih igrača (samo za to već moraš biti svjestan da nakon ulaska Hruščova u igru ne smiješ baš tako lako headlineati Duck and Cover)
- Petoljetka je vrlo vrlo jaka karta koju treba igrati za event u određenim situacijama - njome se može dobiti igra u kombinaciji s CIA-om u protivnika, može protivniku izbiti kartu itd.
- I naravno - Defcon najveći dio igre stoji na 2, osim na ruskom A1 koji u najvećem broju slučajeva treba biti coup i nakon određenih kartica. Ovo je naravno opaska samo za totalne početnike.
- No da ne duljim: https://twilightstrategy.com/

Stoka, tebe samo daljina spašava Istina je da sam i prije bio na rubu ponora sa navedenim igrama, pa sam ih prestao uopće razmatrati iz niza drugih razloga, ali ne zbog nezanimljivosti ili nekvalitete, a onda si me ponovo doveo na rub i efektivno me gurnuo. Dobro za TS si me više gurkao, a Valsim mi je spotaknuo nogu. Za DS, moram priznati garakov izvještaj me definitivno kupio, ali malo bi mi značilo bez tvog prijašnjeg izvještaja kad si mi vratio igru u fokus. Eto, ovakvi izvještaji i preporuke mi više znače od onih "teleprodaja" kako je odlično spomenuto u drugoj raspravi.

smurfORnot, nemam problem da tim minusom, ja dominantno i računam na ženu kao svog suigrača (i protivnika ). za druge osobe imam druge igre

Vatanen, plašiš me, ali stvarno

lijepo si primijetio za svemirsku utrku, šta više igraš sve više dolazi do efekta "čekaj, zašto bi slao u svemir, zašto ne bi..."
pisao sam onako iz glave, tako da sam nabacivao ideje, pogotovo mislim za afriku, di sam se možda malo zaletija, naravno da je bitna, al nekako sam tradicionalno u njoj slab, zato sam vjerojatno napisao da zajebe afriku, al sad kad rekonsturiram, ostaju mi u sjećanju nekoliko partija u kojima kao poraženi čistim sa stola, a karta afrika scoringa je na stolu...
za petogodišnji plan i dalje mislim da je najbolje za bodove odigrati, bar dok si početnik...naravno, ta karta je najčešće kocka i može završiti na mnoge načine...
za prvi potez je teško reći...da, razumijem zašto je iskusnim igračima iran prva opcija...razmišlja sam više puta o tome...odsjecanje od azije i većeg dijela bliskog istoka je zaista puno...ipak, u te se dijelove može doći na više načina, na kraju krajeva, nakon tog udara amer igra i defcon je na 4...čak i sa još jednim udarom, kad defcon padne na 3, opet može tući iran...a di je još indija - pakistan karta...dok italiju je bez brush wara jako teško opet naciljati...i recimo...osvojiš italiju...i šta onda amer može?u razmještaju 4 germany, 3 italija, kad mu zakontroliraš italijom, on je prisiljen iduću ruku braniti francusku, ukoliko ne želi da rus potpuno dominira europom (i u slučaju uspješne blokade bude nadomak pobjedi)...
naravno, važna stvar je statistički izračun...recimo da koristimo kartu s 4 OP, amer ima 3 influenca...u italiji preuzimamo kontrolu samo sa 5,6...dakle, 33 posto šanse za uspjeh...u iranu sa 2 US influenca je već druga stvar, tu smo praktički već sa 2 na kocki postigli uspjeh, odnosno izbacili amera iz irana i tog dijela svijeta, a rus se kasnije lako širi preko afganistana i iraka...a da ne pričamo kad dobije više...dakle, tu praktički ima 66 posto šanse za uspjeh...
tako da, da, vjerojatno je bolje za prvu ruku tući iran, iako i dalje mislim da je u slučaju uspješnog udara bolja opcija italija
tako nekako je vidim otvaranje s rusima, ti si iskusniji pa si možda primijetio nešto šta ja nisam...

@ kockica: samo nemoj reći da nisi bio upozoren

@stoka: Nemoj misliti da su ove opaske bile mišljene kao neka kritika tvog posta - i ja dosta toga onako iz glave. No:
- Ne sporim ja da je Ameru petoljetku ponekad, ako ima slab hand i često, bolje igrati za bodove - samo sam htio upozoriti da je riječ o vrlo zajebanoj karti. Naročito ako je Rus povuče može samo plakati ili je slati u svemir. Za Amera je njezin event u Early Waru rizičan samo ako Duck and Cover nije u discardu, inače nije, a benefiti mogu biti vrlo veliki.

- Dobro za Afriku je sve jasno - samo sam htio upozoriti da nema nebitnih regija, osim možda Srednje Amerike, a naročito Afrika zna odlučiti jer je labilna i najlakša za ostvarivanje controla - tako primjerice najveći benefit De Gaullea nije uzimanje Francuske (jer je samo njime ni neće uzeti, a Amer ako je pametan stavit će barem tri u Francusku da ga ovaj ne izbriše od tamo potpuno, nego mogućnost stavljanja influencea u Alžir).

- E sad prvi krug... fućkam ti ja Indo-pakistanski rat ako Amer ima Iran, Afganistan i Pakistan (a trebao bi imati ako mu se dozvoli širenje iz Irana). Što se ruskog ulaska u Aziju tiče, osim Vijetnama, Dekolonizacije i Destaljinizacije nema drugih karata da dohvati Tajland, odnosno da se ponovno pozicionira u Aziji (Koreja je predaleko). Zvuči puno, ali Vijetnam postaje skoro pa bezvrijedan ako je Amer prvi, preko Malezije, stigao do Tajlanda. I tu začas imaš američko "zatvaranje Azije" barem za jednu dobru dominaciju (da ne spominjem da Afganistan jednom kad postane američki dobrim dijelom igre to i ostane). Potrošiti Destaljinizaciju na Aziju je već veliki gubitak za potencijalnu rusku poziciju u Trećem svijetu (obično se igra barem dijelom, ako ne i cijela za Južnu Ameriku). Dakle ostaje samo Dekolonizacija, a ako je Rus povukao i Destaljinizaciju i Dekolonizaciju u Early Waru to je već u startu teška situacija za Amera, pa se ovaj može nadati da nije tako... Uglavnom, sve se veže na nešto kao što znamo... Osim toga, ako Amer nije reagirao na gubitak Irana trpanjem u Jordan i/ili Libanon, a arapsko-izraelski slučajno uspije (a šanse su itekako dobre ako nema američki kontroliranih susjeda) ili još lakše Rus jednostavno odigra Suez, Amer ti je baj baj iz Bliskog istoka za duuugo vremena i skorati kontrolu tamo je mačji kašalj. I iz tog razloga Amer se ponekad nastoji dokopati Libije preko Egipta prije nego li ga od tamo zbriše Nasser (ako je povukao Nassera pa kontrolira kad će se ovaj odviti). Inače do nje mora puzeći preko sjeverne Afrike, a ako se onamo kako sam rekao dogodilo da je Rus uzeo Alžir, e onda pajdo do Sadata niš, a do tada je igra već ćao đaci.

Uzgred, ako se Ameru i dogodilo neko naročito sranje u Europi, za to ima lijeka - svoj zadnji potez iskoristit će da razbije rusku kontrolu i onda će lijepo headlineati Trumana. Općenito govoreći, a što je novim igračima dosta teško (emocionalno, bar je meni bilo) Amer treba igrati na kombinaciju svoga zadnjeg poteza i headlinea - dakle čuvati najjače za kraj, jer je to njegov forte, dok je ruski naravno prvi potez i državni udar. Ono što Amer treba raditi je pred Rusa što češće postavljati dilemu između državnog udara na prvom potezu i krpanja sranja koja mu je Amer priredio na svom zadnjem potezu. U protivnom Rus u 90% slučajeva nema što razmišljati - na prvom turnu uvijek udara, osim ako baš nema gdje, a i tada neka udari u suviše stabilnu zemlju samo da snizi Defcon. War karata obično nema dovoljno, pa će tako Ameru uzeti barem 2-4 boda u Early Waru. Iz tog se razloga (to je primjer Kolumbije naravno) nema šta stajati u ne-battleground zemlje Trećeg svijeta prije Mid Wara. I još i više, ne samo zato jer se time Ameru daje šansa za udar, nego zato što stajanje u takve zemlje protivničkom igraču daje pristup regiji u koju inače ne može - a to je jedina doista game-ending pogreška koja se u Twilight Struggleu može dogoditi nakon što se apsolviraju Defcon suicide karte (i ne, nisu samo dvije - gomila ih je potencijalno takvih). (v. dolje)

Točno je da Amer može pokušati vratiti Iran na svom prvom turnu, no kao što si primijetio (jedino je greška što brojiš s 2 Amerova influencea u Iranu - ustvari je po defaultu 1, a ako igraš s turnirskom varijantom obično se oba dodatna influencea stave u Iran pa je onda 3) šanse da prvi ruski coup bude dobar su velike, a Amerove da onda vrati dosta male. Zato se ponekad kaže da je najbolji ishod za Rusa da coupom izbriše Amera, ali ne stavi svoj influence. Mnogo češće Rus ulazi jako u Iran (jer naravno igra četvorku). Amerova reakcija je obično onda trpanje u Jordan i/ili Libanon (dok još ima Izrael, prije eventualnog Arapsko-izraelskog rata). Moguće je, dakako, da sam ja rob navike i da će vrijeme izroditi neke sretnije varijante.

No to, po meni, nikako neće biti Italija. Računati na to da će Amer zaspati na Blokadu nije realno, a ako već i zaspi Blokada najviše šanse ima poći za rukom pri kraju turna, kada obično nema baš influencea za bacanje i slijedi Amerov turn koji će najprije probati skrpati prije nego li Rus dobije šansu zakontrolirati. A tu je uvijek negdje i Truman. Toliko o Blokadi.

I sam si rekao koje su šanse da Rus preuzme Italiju. Ako to ipak učini benefit je velik jer Amer nema otkuda nazad do Marshalla, ali to ne znači automatski gubitak Europe. S Marshallom u igri naročito, a i bez njega - Amer u pravilu ima više ukupno zemalja u Europi (zato, ako se dobro sjećam još jedne tvoje opaske Grčka i Turska nisu kaj god, nego su upravo ključne zemlje, nešto rjeđe Španjolska/Portugal - njima se Rus brani od američke dominacije i doista želi tamo zakontrolirati ako ima iole viška OP-sa prije Marshalla, a u ovakvoj iznimnoj situaciji Amer od ruske). Da ne spominjemo da Rus vrlo rijetko baš drži Francusku cijelu igru ako ju jednom i uzme - barem u mojim partijama to je rijetkost, ponajviše zbog Special Relationshipa, a i De Gaulle ima smisla (kao i tako mnogo karata u ovoj igri, recimo Ivan Pavao) samo ako ih možeš potom zakucati - dakle idealno u headlineu. Inače nisi mnogo napravio. Dakle, u normalnim uvjetima Amer je +1 u Europi, a Rus se trudi da tako i ostane držanjem jednakog broja zemalja ukupno, samo što su istočnoeuropske skuplje, a zapadnoeuropske jeftinije. U ovoj tvojoj situaciji Rus će možda doista i scorati jednu dobru dominaciju Europe, ali ja tu ne vidim kraj partije. Meni se ustvari ali baš nikada u životu nije dogodio kraj igre kontrolom Europe.

Kao i uvijek u ovoj igri - teško je vjerovati da će ti se baš sve poklopiti, obično imaš ulaz negdje ili dobar combo dvije karte, ali onda nemaš nešto drugo. Ako stavljaš ovdje, ne možeš ondje - to nam je svima jasno. Zato mi se čini da je zaključeno statistički kako bi se puno više toga moralo poklopiti da prvi udar u Italiju bude optimalan u usporedbi s Iranom.
Velim, možda ne toliko zbog onoga što se dobije, koliko zbog onoga što se izgubi - pustiti Amera s obje strane u Aziju je suicidalno. Europa je uglavnom dobrim dijelom igre u stalemateu, a u Aziji se skupljaju ozbiljni bodovi i za dobru nijansu je više swingy (do Late Wara).

Postoje naravno alternativna otvaranja u Europi kao famozni Comecon trap, ali takvim razmještajem jasno telefoniraš što radiš... Tako da sam u konačnici potpuno odustao od takvih mudrolija.

Govoreći o ne-battleground zemljama, Urugvaj i Bocvana znaju se pokazati strahovito bitnima (spomenuta Grčka i Turska zaključaju se za onoga tko prvi do njih stigne i amen). Re-alignmenti koji se većini novih igrača čine nebitnima (i meni su se jako jako dugo činili) postaju strahovito važni u naprednijoj igri i to naročito u Trećem svijetu. Zato mi je i pogled na onu prvu ploču (ne drugu) bio dosta čudan - jako malo influencea na ploči, skoro ništa u ne-battleground zemljama, a bez toga je nemoguće stvarati situacije za dobre re-allignmente koji, s obzirom da ih se može raditi i do 4 puta na jednom potezu, mogu biti ubojitije oružje od jednog rolla državnog udara.

Također, čini mi se da je jedno obilježje iskusnijih igrača da ne samo što pamte kartice, već u skladu s njima i počinju sve više overprotectati pojedine zemlje - npr. u igri (ne i u povijesti) krucijalni Tajland koji se obrće jednostavnim odigravanjem Kine ako u njemu stoje samo 2 influencea, potom u ruskom slučaju svakako Poljska i nešto manje Istočna Njemačka (nije loše ni za potrebe Destaljinizacije privremeno) - dakle sve u skladu sa znanjem o karticama koje dolaze.

Općenito govoreći, vrijeme je pokazalo da se De Gaullea ne treba toliko plašiti, iako ga naravno treba imati na umu. On sam po sebi nije dovoljan za preuzimanje Francuske i oko nje se u mojim partijama znao povesti influence war jer doista jest bitna, ali daleko od toga da je Rusu u bilo kojem slučaju servirana. Stoji, doduše, da se Ameru ne isplati čačkati po istočnoj Europi do kasnije faze igre (a tada mora biti siguran da je Varšavski pakt otišao van iz igre - to je potpuno beskorisna karta Rusu na početku igre i zemljotresno snažna pri kraju), dok Rus lakše može probati nasrtati na zapadnu.
No evo recimo, ako već ne Marshallom, onda Titom Amer se ponovno pozicionira da može pristupiti Italiji (stavlja u Jugu) ili još bolje, ako nije panika u Italiji, Grčkoj (što je inače prekrasna povijesna ironija ) - i tako jedna inače potpuno bedasta karta postaje itekako iskoristiva.
Doista ružne ruske karte za Amera kao socijalističke vlade obično se igraju uoči nekog scoringa - to su karte koje ti omoguće jedan dobar scoring, neku dominaciju recimo, ali ni jedna od njih nije game ending.

Iako je situacija u Europi komparativno zamrznutija nego drugdje, rijetko se nešto baš ne može popraviti. Jedino što se doista ponekad ne može popraviti je gubitak pristupa cijeloj regiji - zato Iran, zato Destaljinizacija u J. Ameriku, zato Alžir i Libija, zato Amer hitno u Maleziju, zato američko igranje Fidela na način da se odmah pokuša njegovim pointovima raditi reallignment Kube (u kojem slučaju je Rus uglavnom baj baj iz srednje Amerike za neko vrijeme - što je uostalom stoka i primijetio ranije u threadu) i napokon - zato reallignmenti.

P. S. Nešto mi se pripisalo, ali da se razumijemo - dosta toga sam samo ponovio ono što je već i rečeno na početku ovog threada, što stoji u Twilight Strategyju i što je dobrom dijelu igrača odavno poznato. Također napominjem da se sa svime što je stoka napisao u ranijem postu, a što nisam apostrofirao, slažem kao s dobrim savjetom za igrače, kako početnike, tako i napredne. Jedino još što u svojim partijama quagmire i bear trap nikada ne igram za bodove, uvijek za event - kako veli Twilight Strategy uzastopni turnovi su glavni zgoditak u TS-u. Jedino što ih nastojim dobro tempirati da naprave najveću moguću štetu - no to je dvostruki mač jer ako ih igraš u headlineu to je po jednoj strani super, ali po drugoj daje protivniku šansu da se oslobodi tvojih groznih karata. Suprotno vrijedi na kraju turna. Ustvari ih je najbolje ubaciti kad nešto želiš skorati. Također, dekolonizaciju (kao i destaljinizaciju) nikada ne igram kao jeftiniju varijantu razbijanja kontrole (bez plaćanja ekstra bodova), već uvijek i samo u interesu razmještaja u regije ili dijelove regija u kojima me nema. Iznimka je naravno neka nepopravljivo grozna situacija u kojoj nailazi scoring.

da, vatanenova razmišljanja, kao i uvijek, opširna i dosta precizna...ja razmišljam o taktikama prije spavanja, ti očito malo češće (ili si intelektualno dosta superiorniji )....
naravno da nisam se osjetio prozvanim, volim raspravljati, čak mi nije bitno ko na kraju ispadne u pravu, odnosno bolje pogodi taktičku srž...
sve bi se složio, manje više...jedino bi pripomenuo da rus sa petogodišnjim planom možda može izvući korist, recimo ima ne pretjerano jaku us kartu u ruci i petogodišnji, odigra petogodišnji, stavlja tri boda, i naravno "randomly" daje tu drugu slabiju kartu i odgirava se njen event, a zapravo se riješava dvi američke karte...
overprotectanje je izrazito bitna stavka koju sam zaboravio spomenuti, ponajviše izražena u tajlandu (gdje se izbjegava šema s kinskom kartom, kako si reka, koliko puta smo samo imali odnos snaga 14-12 u tajlandu )
a preporuča se još po europi, pogotovo poljska, a viđa san i po j. americi, recimo brazil, gdje kad uspostaviš 3-1 rezultat u crvenim zemljama, trebaš se potruditi dodatno da to održiš...
za prvi krug si stvarno ušao dosta duboko, svoje sam mišljanje dao gore, pa ne bi ništa dodavao...
da, bear trap i quagmire ima milijun taktičkih opcija, i načina kako sjebati neprijatelja, al u slučaju salvica/valsim, već vidim kako on jadan pun nade odigrava tu kartu, slavica mu baca maršalov plan i još dobiva tri na kocki...

smurfORnot je napisao/la:Sad mene zanima zasto je ta igra tako dobra
Nikad nisam igrao nesto tako, al kad vidim art na kutiji i cijelu tablu koje nekako bland izgleda, uzasno me odbija.
Then again ako je 2. Na listi, a bila je prva, ovito je igra iz nekog razloga tak dobra tolkim ljudima.

Od ovog pitanja je napisano nekoliko metara teksta analize igre, što dovoljno govori o samoj igri, pa mislim da više nema dileme za govornika hrvatskog jezika je li igra dobra, već je li igra za njega

Btw, čitam ja ove tekstove, samo vi nastavite, ali ako ikad nabavim TS, nadam se da ću ih zaboraviti da ne bih svoju družicu doveo u nezavidnu situaciju i uništio joj svaku volju za igranjem

da, s obzirom na situacije u igri, nećeš joj ubiti volju samo za igranjem...
baš je na zadnjoj katoličkoj konklavi u trentu igra preporučena nevjenčanim parovima kao odlična pomoć pri apstinenciji...

@stoka: apsolutno tocno za petoljetku. To je najelegantniji nacin da je se otarasis, a zaboravio sam ga napomenuti. Ma to je i problem kod pricanja o taktikama i strategijama u ts-u: igra je toliko bogata kombinacijama da iako postoji odredjeni common knowledge ustvari si uvijek samo parcijalno tocan kad to prevodis u tekst-treba igrati