Otišli žena i ja u moj rodni grad, i tamo smo jednom nagovorili brata i njegovu curu, ajde da ih naučimo Viticulture. Inače oboje totalni početnici u društvenim igrama. Prva partija je bila brutalna, žena i ja smo se odveli do kraja bodovne linije, žena pobijedila za dva boda ispred mene, a brat i njegova cura ostali ispod 5 bodova. Previše su kombinirali sa karticama posjetitelja, i spouštali se u minuse, a zanemarili ostale segmente igre. No dobro, bilo je toliko opcija koje su trebali naučiti, i stvarno je problem sve to svladati. Plus primjetio sam da totalni početnici nemaju onu intuiciju koja se razvije kod ipak iskusnijih igrača koji čak i ako zaigraju novu igru, brže poslože stvari u glavi.
Dan kasnije me zove buaz, "ajde pripremi igru, cijelu noć sam nešto dumao i smislio sam odličnu strategiju". I tako pripremio ja igru, došli biraz i njegova cura, i opet smo igrali učetvoro. Sada mi se i žena bacila u ludu kombinatoriku sa karticama posjetitelja dok sam ja kao i prvi put strpljivo ispunjavao narudžbe ali ovaj put sam pobijedio sa 7-8 bodova razlike od žene. Bratova cura malo popravila, i imala je preko 10 bodova, dok je moj buraz, veliki strateg, ostao sa još manje bodova nego dan prije.
I eto ovaj vikend smo žena i ja ponovo otišli u Rijeku, pa hajde, hoćemo jednu partiju? Može, naravno. U igru smo dodali i nove kartice posjetitelja od nove mini ekspanzije. Također smo ovaj put počeli partiju tako da smo svakome dali po dvije mamas i papas kartice, pa smo kombinirali s kjima ćemo početi igru. Kako je ovo bila napeta igra.
Moj brat pijetlića stavi na liniju koja mu daje bod čime je automatski dosegao cilj sa 20 bodova te je time navijestio zadnju rundu igre. Krenula su zatim takva nadmetanja i čupanja za svaki mogući bod u igri, pa nam se zadnja runda totalno otegla. Na kraju je bio poredak, buraz i moja žena na 25 bodova, ja na 24, a bratova cura na 20. S obzirom na izjednačenje, na kraju je pobjedu odnijela moja žena za jednu liru
Ja sam ispunio najviše narudžbi, čak sam bio dobar dio vremena u vodstvu i to za 7-8 bodova, ali slabo su me išle kartice posjetitelja. Bratova cura se pak zeznula jer je krivo protumačila narudžbu pa je radila pogrešna vina, šteta jer inače bi vrlo vjerojatno i ona došla u izjednačenje za prvo mjesto ako ne čak i pobijedila. Moj brat je dosta dobro čupao bodove, ali u zadnjoj rundi je bezveze odigrao jednog radnika, i da ga je makar stavio da negdje bere lire, postigao bi pobjedu, ali tada se nije znalo kako se riješavaju izjednačenja. To smo saznali tek na ženinu zadnjem potezu kada je već postigla izjednačenje, pa je stavila radnika na mjesto koje mu daje 1 liru. Ali ženu je ponajviše spasilo što je imala super karticu jednog ljetnog posjetitelja koji je davao bod svaki put kada bi obrala grožđe sa svog polja na koje je stavila tu karticu.
Uglavnom, ženi i meni osobno se Viticulture od jedne simpatične igre prometnuo u vraški dobru zabavu. Kako sam već napisao, funkcionira to udvoje, ali debelo rastura u više igrača. Ne planiramo više igrati udvoje (da ne bismo stekli nepoštenu prednost pred burazom i njegovom curom, hehe) jer to je kao da imaš nabrijani auto i voziš ga, ne baš u drugoj, ali ono u trećoj brzini na otvorenom autoputu.