Udruga Igranje

Kako bi rekao moj kolega, i @CrazyBunnyGuy je dio zavjere ili samo slijepi dogmatik

CrazyBunnyGuy se isto tako napušio sekundarno svega kroz svoje djetinjstvo (take it as you like it ;D) pa sad kada živi sam može birati lokacije i ljude oko kojih nije kao na setu za spot Josipe Lisac i "Maglu"

Ma sve to štetno izgori. Uvlačiš čisti dim. Nemaš pojma.

Pitanje: je li račić isključivo fiziološka (fizička?) bolest as explained s DNA, stanicama itd. ili može imati i neke veze s psihofaktorima?

@Vatanen psihofaktori su jako širok pojam. Iskreno, ne znam gdje bi granica bila i što bi se uzelo kao utjecaj, a što ne. Npr. s jednog kraja tog spektra, sjediti po tri sata na stolici čvrsto stisnutih očiju i priželjkivati da ti se ne dogodi rak? Ne. Naravno da ne. Ili da ti se dogodi rak (tko god bi to htio) - ne.

S druge strane, psiha je stvarno nepredvidljiva. Npr te famozne "crne misli", neće ONE uzrokovati nešto direktno, ali ako si podložan takvim "crnim mislima" vjerojatno ćeš se i ponašati u skladu s time (uglavnom nesvjesno). Biti gloomy all the time, možda ćeš zbog toga manje vremena provoditi na zraku i suncu, možda ćeš se i nezdravije hraniti, možda ćeš biti skloniji cigareti ili cugi, možda možda možda... Ako si crnjak bit ćeš fokusiran na crno, činit će ti se da je sve oko tebe crno, svi su bolesni, svi su jadni, a u principu svi su svakakvih i možda će pored tebe na ulici proći dvadeset ljudi koji pucaju od zdravlja i nasmiješeni su i veseli ali tvoj fokus je na jadu i bijedi i šepavima i krastavima... (obrnuto isto vrijedi - "dobro se dobrim vraća" zato jer su u posve obrnutom mindsetu, samo obrni sve u ovom pasusu i dobit ćeš odgovor zašto se vedrim i dobrim i sretnim ljudima događaju dobre stvari).

E sad, jesu li "crne misli" odnosno "psiha" bile trigger za cijelu kaskadu događaja koje su postavile temelje da se rak razvije, ne znam, nema odgovora na to, odnosno, ima jako JAKO puno hipoteza. No taj rak će u konačnici biti čista fizička i fiziološka manifestacija definirana popižđelim stanicama.

Jedan izvrstan primjer s kolegija neuroimunologije je bila priča iz 19. stoljeća o pacijentu koji je tvrdio da ima alergijske reakcije na plastične ruže (ne na plastiku u njima...). Uslijedilo je dosta eksperimenata no otkriveno je da imunosni sustav veoma lako može asocirati antigene (ono što je zaslužno za trigganje alergije, laički) s nečim što je benigno. Asocijativno učenje. U prijevodu, pacijent s početka je asocirao pojam ruže i izgled ruže i sve sa antigenima iz peludi. Njegova alergijska reakcija je bila posve legit sa stajališta simptoma, bez obzira na uzrok.

Polje neuroimunologije je meni osobno najzanimljivije polje imunologije. Ovako filozofski rečeno, više ne možeš ni znati koje reakcije tvoga tijela su vanilla, a koje su već uvjetovane nečim trećim i reagiraš li na nešto zato što je zbilja tu ili reagiraš jer je asocirano s nečim drugim. I to se proteže od podsvjesnih stvari, fizioloških, pa do viših sfera.

No ja ti spadam u onu struju imunologa i biologa koji u tome ne vide ništa više doli fiziološko, dakle kod mene ti nema metafizike i viših značenja, biologija je samo dobro izbalansiran omjer fizike i kemije tako da ja na to ne gledam ni kao na lošu ni kao na dobru stvar nego je jednostavno tako.

Isprike na traktatu, slobodno maknite post pod "razno" s obzirom da je offtopic mamutski

Hvala na opsežnom odgovoru.

Nisam imao na faksu neuroimunologiju, samo "običnu", tj kliničku, ali isto naginjem ovom gledištu. Primjer mi je zanimljiv

Još kad bi bili ontopic

Ja sam prošli tjedan čuo neke nove stvari o raku, zadnje istraživanje u US. Čisto da rak nije ni bolest, ni podivljale stanice jer im je došlo, nego da svi jednostavno imamo stalne "poremećaje" (čitaj evolucija) u tijelu, a ako nam je tijelo u dobrom stanju (i fizički i psihički) onda se te greške i ispravljaju, a ako smo slabi onda te mutacije i prevladaju i eto ti raka.
E sad, nažalost iz prakse znam ljudi koji su bili i slabog zdravlja i loše postupali sa sobom pa dobili rak (što bi čovjek mogao i očekivati), ali ima i primjera gdje su ljudi umrli od raka a bio je biciklist i vječiti sportaš, a onda s reće strane ima i pijanaca koji loču cijeli život i umru u jarku jer su glavom pali u vodu duboku 10cm i udavili se, a nisu umrli od raka. Na stranu kakva im je bila jetra na kraju

Je li bolest ili nije, lako je meni reći "to je samo kemija i fizika" dok me ne strefi, onda ću to sigurno zvati bolešću jer će me definitivno onesposobiti da živm "normalan" život i utjecat će mi direktno na stanje organizma, no o tom potom. Stanice svakako nisu popizdile jer im je dosadno. A kao što si rekao, mutacije se događaju na svakodnevnoj razini i u svakoj minuti. Sada sam zaboravio točno, učili smo, koliko u jednom danu nastane stanica koje bi imale potencijal postati rak, kad ne bi bilo mehanizama koji to sprječavaju. Problem nastane kada se ravnoteža poremeti, kao što reče.

Ljudi se uglavnom začude kako to da uspješni sportaši, vegani, rawfoodijanci, bogataši koji imaju najbolju zdravstvenu i inu skrb (čitaj: sve skupine za koje bi čovjek rekao da će živjeti vječno) dobiju rak. E, upravo zato što nema pravila i ovisi ti sve o beskonačno kompliciranoj kombinaciji genetske podloge, vanjskih faktora i većspomenute psihe.

Samo jedna opaska jer sam jako zagrižen po tom pitanju: evolucija se ne događa na razini jedinke, nego na razini vrste. Mutacije u tijelu su mehanizam, ali nisu evolucija per se, ako kuiš što mislim, no u svakodnevnom govoru to je već odavno postalo sinonim tako da može proći Moja ex profa bi sada vjerojatno bila na aparatima da je pročitala ovo, hehehe.

Sad ste već na semantiku došli . Da tehnički nije bolest al ćeš je tako zvat, pogotovo ako pričaš s nekim tko nije tolko upućen u tematiku a želiš se sporazumjet. Da nije evolucija nego mutacija, no to dvoje je vrlo povezano pošto je mutacija glavni pokretač evolucije ako se dobro sjećam.

Primjeri zauvijek "zdravog" alkoholičara i nekog nesretnog sportaša će uvijek postojat, no ono što mene zanima je očekivanje. Briga me kolko je zdravih sportaša crklo ili koliko je nezdravih ljudi preživjelo (EDIT: briga me za apsolutno dok je god postotak mali da malo bolje preciziram ). Mene zanima što će se najvjerojatnije dogodit meni ak ne pazim na svoje zdravlje i donosim informirane odluke na temelju toga najbolje što mogu, naravno u što mogućoj koheziji s tim da ipak radim stvari koje volim i uživam u životu pa makar napravio i kompromise tu i tamo.

A mislim da su po tom pitanju statistike vrlo jasne.. puno pij ode jetra. Puno puši vjerojatnost raka pluća skače poprilično. Živi zdravo i vjerojatno ćeš živjet dugo i dobro. I to je najbolje kaj možemo odlučit s obzirom na informacije što je najbolje za nas, svatko za sebe, i ako je ikako moguće da njegove loše odluke ako ih ima ostanu izolirane na njega da ne utječe i na okolinu. I to je to .