Udruga Igranje

U zadnje vrijeme igrao, poredano po popularnosti:
1. Imperial 2030 - igra koju igramo non-stop preko godinu dana, i čini mi se da su se tek sad počeli pokazivati prvi znakovi zasićenja.
2. Hey That's My Fish ostvario iznimno dobru prođu: sa djecom, sa gamerima, sa non-gamerima... Toliko su je dobro prihvatili da je meni koji sam je (nedavno) nabavio demand za igrom pretjeran Meni je najdraža za brzu partiju ili dvije u pauzi za ručak
3. Codenames pictures pun pogodatak za igranje sa non-gamerima (zbog čega je i nabavljen), a i gameri su voljni zaigrati.
4. Sushi Go/For Sale: ovo su nam najdraži filleri. Osobno preferiram Sushi, jer tu ipak imate veću kontrolu i involviraniji gameplay, no licitacijska faza u For Sale zna biti vrlo zabavno nadmudrivanje.
5. Igrao sa klincima Rhino Hero, vrlo zabavno.
6. Istanbul - već neko vrijeme na stolu, osjećaji u grupi podijeljeni od "vrh!", do "meh, može proći". Ja sam među prvima.
7. St. Petersburg - ovo nam je godinama go-to brzi, light euro, no ja je više ne mogu smisliti.
Van konkurencije: Solo Agricola. Solo Onirim.

Super je Istanbul .

Mi smo se na Uskrs razigrali.

Mama (54), sestra (33), ja (29) i nećak (6).

Prvo smo nećak i ja igrali Jaipur (njemu je pomagala moja mama) i jako mu se svidjelo. Onda mi je išao pokazati igre koje je on dobio, nekog čovječuljka s balonima i Čovječe, glupiraj se. Ono s balonima je bilo ok, kratko i uzbudljivo. Čovječe, glupiraj se sam jedva preživjela, njemu i mojoj sestri je bila odlična. Zatim smo svi zajedno igrali Fearsome floors. To im se činilo naporno, ali mama i sestra su igrale prvi put, a nećak je prvi put igrao u više od 2 pa se malo bunio. Inače jako voli tu igru. Sestra je isto rekla da bi voljela igrati i idući put kad dođu. Iduće smo, da odmorimo njihove umorne mozgove, nabacili Zombie dice. To uvijek prođe odlično. Dalje smo odigrali Straw. Nećak zna zbrajati, ali ne baš do 50 , tako da smo mu pomagali na način da mu pri kraju kažemo koliko je još ostalo do 50, da zna koju kartu bi mogao staviti, a koju ne. Funkcionira i voli tu igru. Za kraj smo mama, nećak i ja nabacili Felixa, mačka u vreći. To nas troje relativno često igramo i nećak sve više i više razvija neke taktike.

Uglavnom u tom obiteljskom okruženju bolje prolaze igre u kojima možeš što više poslati mozak na pašu.

Dead of winter, solo varijanta.
U biti coop za 2 igraca, tako da ja igram oba.

Razlog - ucenje pravila i stjecanje iskustva, tako da uvedem drustvo bezbolnije i povecam vjerojatnost da igra prođe.

Iako je ocito da je jedan od glavnih aspekta igre socijalna komponenta. U solo co-op nema izdajnika, tajne misije i nisu bas tajne, znam karte i jednog i drugog igraca itd. bilo je uzitak odigrati partiju.
Igra je ocito veliki potencijal koji ce, nadam se, biti ispunjen kad se skupi drustvo.

enivej.

Nakon kataklizme, vecina ljudi na svijetu, kolko mi u koloniji mozemo znati bez pristupa medijima, pretvorila se u zombije i samo gledaju kako doci do nas. Osjete nas miris. Cuju nas svaki korak.
Svaki dan koloniju treba nahraniti. U koloniji ima nekoliko ljudi koji nikako ne pridonose koloniji, a jedu nasu hranu (Too Many Mouths). Pocele su kruziti price da ih trebamo prepustiti zombijima da ih pojedu, jednog po jednog. Među njima su vecina žene i djeca, al oni su ionako bez nas vec osuđeni.

Sve je krenulo idilicno. Zahvaljujuci bivsem ravnatelju, u skoli smo uspjeli naci dosta korisnih stvari i bezbolno rijesiti par dnevnih kriza. Skupiti dovoljno lijekova i hrane, cak si podici moral znacajno. No kad su se zaredale krize s hranom, moral je naglo poceo opadati.
Prve žrtve bili su Ninja i Sherif, dvojica koja su najvise pridonosila ubijanju zombija, i tada je postalo jasno da ce najveci problem biti kontrolirati konstantni pritok novih zombija u koloniju. Sljedeca zrtva bila je kuharica, bez koje je postalo gotovo nemoguce prehraniti koloniju.
U tom trenutku postalo je jasno da toliko gladnih usta neduznih, ali nesposobnih ljudi u koloniji nije moguce prehraniti. Dogovor je bio da se svi pokupimo iz kolonije i prenocimo na drugim lokacijama. Kada smo sutradan vratili, u koloniji je bilo troje ljudi manje. Taman da mozemo prezivjeti s skromnim prinosom hrane koju smo nasli na drugim lokacijama.
Sparky, pas sa snajperom ( ) je bio sljedeca zrtva.
Sad je sve bilo jasno. Da bi prezivjeli jos 1 dan moramo rijesiti krizu s lijekovima (uzima 2 morala) i smanjiti broj zombija u koloniji tako da ne uđu na niti jedan ulaz tijekom tog dana. Bez Sparkija i njegovog snajpera sve je bilo puno teze.
Plan je bio zacrtan, pozeljeli smo si srecu i krenuli. Katastrofa na prvom koraku plana. Ravnatelja, koji je trebao odigrati kljucnu ulogu i palicom u jednom potezu ubiti 2 zombija, prilikom seljenja u koloniju ugrizao je zombi. Katastrofa. Zaraza se moze prosiriti na ostale ljude u koloniji. Bijeg iz kolonije nije opcija jer su sve druge lokacije prepune zombija, a nema dovoljno vremena (akcija) da se ubije i pokoji zombi na drugim lokacijama. Moral je na kriticnom nivou i jos samo jedna greska zavrsit ce nasu pricu.
Sve se svelo na srecu. Hoce li se zaraza prosiriti na jos nekoga u koloniji. Kocka je bacena. Nista... preživjeli smo jos jedan dan.

Nakon svega, ispostavilo se da je David, računovođa i nasljednik ravnatelja, planirao osvetu protiv trojice ljudi u koloniji. Osveta mu je uspjela, i više od toga, jer je krajnji broj ubijenih 5. Slijedi čebovanje bolesnika


sve u svemu, zakon igra i jedva cekam odigrat u punom sastavu.

priroda15 je napisao/la: 02 tra 2018, 17:16 ..i meni je Jelenin Pelenin primjerak Istanbula u dvoje bio prazan pa sam ga i ja prodao dalje

Sent from my SM-G935F using Tapatalk

Kriv je primjerak, a ne mi

Konacno odigrali Dead of Winter u 5 igraca.
Nazalost, zbog par newbija, igrali smo bez izdajnika, sto je rezultiralo pre laganom partijom, iako smo igrali na extreme (too many mouths to feed).
Unatoc tome, bilo je super zabavno.

Prošli tjedan žena i ja bili na godišnjem. Naravno spojili smo uz to onaj produženi vikend. To je već tradicionalno nekoliko godina da se u to doba riješimo sve djece, uzmemo tjedan dana godišnjeg krajem lipnja i negdje planinarimo nasamo, premda ove godine spletom okolnosti mogli smo dobiti samo 4 takva dana.

Kako je prvi dan bila jaka kiša cijeli dan, ostali smo doma i igrali smo neometano dvije partije Through the Ages - a New Story of Civilization. Obje partije su trajale dobrih 9 sati, jer dugo nismo igrali i trebali smo se malo prisjetiti nekih pravila. Ipak, uživalo se. Prvu partiju me žena za dlaku dobila, ali drugu sam je lijepo pomeo.

Jednu večer kada smo se vratili sa planinarenja po slunjskom području smo igrali Terraforming Mars sa svim ekspanzijama, žena je naravno dobila. Ružno je to bilo, prešišala me za 20-ak bodova, kretali smo u negdje u rasponu 150-130 bodova.

Par dana smo bili na Velebitu pa smo navečer bili preiscrpljeni za bilo kakvo igranje, ali onda smo došli u moju rodnu Rijeku gdje je bilo smješteno naše najmlađe dijete kod dede i bake, gdje smo isto obilazili okolicu, a navečer bismo igrali Terraforming Mars i Ingenious.

Prvu večer sam u Marsu žestoko krenuo u teraformaciju i odmicao na skali od žene, ali u 6. rundi mi je već bilo jasno da ću izgubiti, uspjela je osvojiti sve milestonese, a smiješila su joj se još 2 sigurna awardsa, dok ja nisam bio ni blizu da se nekako domognem i tih bodova. Nisam se predavao, ali jbg, izgubio na kraju za 1 bod. I još bezobrazna mi žena, kaže da nije bila koncentrirana na igru. Nije mi išlo kod draftanja, uvijek bih dobio sve kartice koje više ženi odgovaraju, dok je ona dobivala bezvezne kartice.

Barem sam u Ingeniousu bio genijalniji do svoje žene i uspješno je blokirao.

Drugi dan, bilo je ružno vrijeme u Rijeci, s djetetom i njenom bakom smo nakon duže šetnje po kiši u kvartu, doma odigrali My first carcassonne, Da ist der wurm drin i Der verzauberte turm, tako da baka usput nauči neke igre i ima što igrati sa svojom unučicom kada mi odemo iz Rijeke. Navečer ponovo Mars, žena samouvjereno izjavljuje da se osjeća pobjednički. Neka, napokon mi se okrenula sreća, poklopila mi se korporacija i kartice koje sam vukao, premoćna dominacija. Žena se osjećala krivo, a kako je bilo kasno a nismo imali vremena za još jednu partiju (inače nam partije sada traju oko sat i pol), ajmo Ingenious, opet je dobio i uspješno blokirao. Tražila žena revanš, ali odbio sam, zašto kvariti osjećaj apsolutne dominacije koji mi se tako rijetko događa?

Ovaj vikend otišli iz Rijeke u našu vikendicu da se prije završetka godišnjeg pobrinemo za pomidore i krastavce u vrtu, pa smo navečer odigrali Legendary Encounters: Alien sa scenarijem iz ekspanzije. Inače Alien smo još prije ostavili u vikendici i igramo svaki put kada dođemo. Napokon smo u izuzetno teškom zadnjem scenariju pomeli te govnjave aliene nakon ne znam koliko pokušaja dotada, bilo je doduše i sreće. Vratit ćemo se ponovo da odigramo sve scenarije uz modifikacije iz ekspanzije, a što se tiče same ekspanzije, još ćemo barem jednom isprobati dio gdje jedan igrač uzima ulogu alienske matice, da vidimo kako to uopće funkcionira udvoje, pa da konačno dobijem potpuni dojan cjelokpnog sadržaja ekspanzije i istom napišem recenziju.

Nakon malo dužeg igračkog posta, konačno se okupila ekipa Kutina-Križ i odigrala par zanimljivih naslova. Na stolu je prvijenac doživila Terra Mystica. Iako sada imamo već dosta igračkog iskustva, uvijek sam u nekom određenom grču kada na stol dolazi takozvani "teškaš". Terra mi je oduvijek izgledala zastrašujuće i mislio sam kako neće biti lak zalogaj. Nakon objašnjavanja pravila i prvog kruga, igra je toliko fluidna i ustvari dosta jednostavnih pravila da se nekad začudim oko ocjena kompleksnosti pojedinih igara. Znam da ta ocjena proizlazi zbog stvarno ogromne dubine koja igra nudi i svjestan sam da smo svi pojedinačno odigrali loše, ali nisam u niti jednom trenutku osjetio napor i osjećaj nemoći kao u pojedinim partijama tipa Tzolkin i Dungeon Petz...ili prženje mozga zbog ogromnih kombinacija u igri Covert. Samo mogu reći kako mi je žao što je nismo nabavili puno ranije.
Definitivno igra koja će često izlaziti na stol... bar se nadam, kod nas se nikad ne zna. Nakon euro poslastice smo brzinski nabacili već uigrani Terraforming Mars. Za kraj smo odigrali Blood Rage koji je po meni neopravdano zapostavljen u ekipi. Svakom partijom mi je sve bolji.

U subotu smo, konačno, uspjeli zaigrati Eldritch Horror. Igralo nas je četvero: kolega koji je nabrijan na Lovecrafta i obožava lore, ja koji sam nabrijan in general, moj partner koji nije imao izbora nego trpiti nas dvojicu (na koncu se uživio i inzistirao da dovršimo partiju iako je bilo ponoć već) te frendica koja nikad čula za sve to (dok je ja nisam natjerao da pogleda tutoriale i pročita o igri), ali se veselila kooperativnoj igri.

Anyway, igrali smo protiv Azathotha. Odmah u početku ću reći da sam kolosalno zjbo jer smo zaboravili micati Doom treker prilikom Mythos faze, povezano s brojem vrata s trenutnim omenom, jelte. Još nam je bilo čudno kako to da se Doom ne pomiče često, ali štaš, prva partija.

Tome unatoč, oko ponoći smo zaključili da je vrijeme za predati se. U četiri sata partije, riješili smo okruglo jednu misteriju, a ostale su četiri karte u Mythos decku. S obzirom da nije bilo realne šanse da u četiri turna završimo dvije misterije, zaključili smo da smo izgubili i da nema smisla odgađati neizbježno.

No, overall, svi četvero smo oduševljeni igrom! Nabrijani kolega je cičao od sreće i proglasio ovo najboljim board gameom koji je igrao, s obzirom na tematiku koju obožava. Ja sam uživao u mehanici igre i tematici također, moj partner se uživio u nastojanja da dokaže svog lika i da ne bude šonjo na ploči. To ga je koštalo sanityja jer je zapeo u borbi s epic monsterom skupa s frendicom i oboje su kljucali po tom pauku malo po malo jer ih kockice nisu išle. Stvor je imao toughness od 6 a oni bi mu uspjeli po jedan damage zadati svaki turn, jedva. Na koncu je jedno od njih moralo pobjeći. Da ne govorim da smo imali ongoing Mythos shit koji nam nije dopuštao rest. Prije toga, ja sam izgubio um u nastojanjima da začepim rumor koji je spawnao monstere i prijetio da nam pomakne Doom na nulu u sljedećem turnu.

Sljedeći put kada budemo igrali pripazit ću da mičem Doom pravilno tako da nas the Ancient One može proždrijeti ranije Ali oduševljeni smo! Imamo i Forsaken Lore ekspanziju koju nisam umiješao u deckove jer smo odlučili krenuti "lagano". Jedini problem koji vidim s ovim svim je vrijeme: poslovi i obveze nam ne dopuštaju česte partije, tako da će proći koji tjedan prije nego se ponovo sastanemo i probamo ne poginuti odmah u startu.

Ponovo smo odigrali jedan Carcassonne: Gold Rush + Scheriff mini expansion

Meni je ovo odlicna varijanta Carcassonnea - malo drukcija od originala, dovoljno jednostavna za svaku gaming grupu, a dovoljno komplicirana da je svima zanimljiva. Preferiramo nad normalnim Carcassoneom.