1989: Dawn of Freedom
Zaigrali smo i ovog puno mlađeg rođaka Twilight Strugglea. I dok se potonji bavi hladnoratovskom borbom između SAD-a i SSSR-a u cijelom svijetu, 1989: Dawn of Freedom obuhvaća borbu dekomracije i komunizma u istočnoeuropskim zemljama. Obje igre imaju velikih sličnosti, ali i bitnih razlika.
Igra se odigrava u do maksimalno 10 krugova, a unutar kojih Demokrat nastoji preuzeti prevlast u što je više moguće država, dok se Komunist nastoji u svima održati na vlasti. Na velikoj mapi koja predstavlja istočnu Europu tako imamo Njemačku Demokratsku Republiku, Poljsku, Čehoslovačku, Mađarsku, Rumunjsku i Bugarsku. Svaka se sastoji od povezanih pozicija koje predstavljaju gradove, mjesta i posebne pozicije. Razlikujemo tako pozicije bitne za radnike, seljake, crkvu, elitu, intelektualce, manjine i studente. Kontroliranje određenih pozicija davati će određenu prednost u borbi za utjecaj u državi, jedanput kada izađe karta bodovanje te države. No više o tome nešto kasnije.
Na početku svakog kruga igrači vuku 8 političkih karata, a koje se ispremiješano sastoje od onih koje prema tekstu preferiraju demokraciju ili komunizam. Ove karte se na potezu mogu odigrati kao događaj slijedeći navedeni tekst na njima, ili za određene brojčane poene navedene u gornjem lijevom kutu karte. Ako igrač odigrava kartu za utjecaj (brojčane poene), a ta karta pripada protivničkoj strani, tada će se razriješiti i protivnički događaj. Igrač koji odigrava kartu ima na odabir što će se prvo odigrati, njegov utjecaj ili događaj. Karte se za svoju brojčanu vrijednost mogu koristiti i za promjenu privrženosti lokacija jednoj ili drugoj strani. Po završetku karta se odbacuje u špil odbačenih karata, ostaje u igri modificirajući određena pravila, ili se trajno uklanja iz igre. Špil političkih karata je podijeljen na Rane, Srednje i Kasne godine, s time da su u početku komunističke karte puno jače, dok pri kraju igre demokratske. Tijekom igre igrači će doći i u posjedstvo bodovne karte određene države, a koju će biti primorani odigrati do kraja datog kruga.
Prilikom odigravanja takvih karata igra na mapi se privremeno pauzira i seli u domenu borbe za prevlast u državi predstavljenoj na karti. U ovisnosti o broju pozicija koje se drže pod utjecajem, igrači će vući određeni broj karata borbi, a koje predstavljaju proteste, poznate ličnosti, vojsku, intelektualce, studente i brojne druge, a koji mogu ići u prilog jedne ili druge strane. Igrač koji je odigrao kartu bodovanja prvi započinje sukob odigravanjem prve karte borbe. Protivnik mora odgovoriti kartom s istim nazivom ili gubi borbu. Pri odgovaranju na protivničku kartu igrač baca kocku nastojeći dobiti veću vrijednost od one navedene u gornjem desnom kutu. Ako uspije preuzima inicijativu te odigrava iduću kartu. Sukob traje sve dok jedna strana više ne može odgovoriti na protivničku kartu, ili dok jedna strane ne ostane bez karata. Potom igrači dobivaju bodove za određene bitne pozicije koje kontroliraju, a pobjednička strana dobiva dodatne bodove u ovisnosti o određenim modifikatorima. Ako Demokrat uspije pobijediti u borbi za utjecaj, tada demokracija preuzima prevlast u državi i data bodovna karta se izbacuje iz igre.
Slično kao i u Twilight Struggleu, i ovdje se po krugu jedna gadna protivnička karta može "utopiti" na odigravanju trake Tiananmenskog trga. Napredak na ovoj traci nudi dodatne zgodne mogućnosti za igrača koji na njoj predvodi.
U našoj prvo partiji Miljenka je dopala uloga okorjelog Komunista (crveni), dok sam ja dobio ulogu slobodoljubivog Demokrata. Startali smo dosta oprezno, polagano ispipavajući teren i polako se šireći na pozicijama koje smo držali da bi išle u prilog našoj strani. Miljenko se tako naravno držao svoje elite, radnika i seljaka, dok sam se ja držao crkve, intelektualaca i studenata. Naravno kako se broj raspoloživih neutralnih pozicija ubrzano praznio, tako su kretale i prve trzavice.
Od svih država prvo je zaiskrilo u Mađarskoj. Miljenko je imao kontrolu nad lokacijama Gyor, Tatabanya, Szombathely, Szekesfehervar i Debrecen, dok sam ja kontrolirao katoličku crkvu, mađarske pisce, sveučilište Eotvos Lorand, Mickoic i Budimpeštu. Borba je bila izjednačena i ogorčena do samog kraja, no ipak su me intelektualci uspjeli izvući iz nekoliko nezgodnih situacija donijevši u konačnici pobjedu. Komunisti su dodatno izbačeni iz Debrecena, te je Mađarska postala prva zemlja istočnog bloka koja je upoznala demokraciju. Nažalost u sukobu za Poljsku komunisti su se uspjeli održati na vlasti.
Miljenko je brzo svu pažnju prebacio na Rumunjsku i Bugarsku, pretvarajući ih u komunističke utvrde u prethodećem sukobu. U ostalim državama smo bili koliko toliko izjednačeni.
U srednjem razdoblju nekolicina po komunista iznimno neugodnih događaja, započeli su proces laganog naginjanja ka demokraciji. Do izlaska bodovne karte Njemačka Demokratska Republike, situacija se već toliko preokrenula da su komunisti imali prevlast još jedino u Dresdenu i Rostocku. Borba za prevlast je stoga više bila stvar protokola nego li prava borba. Još jedna država je tako potpala pod demokraciju. Čehoslovačka je zato bila manje sreće, Praško proljeće je slomljeno silom.
Zasad je situacija manje više bila izjednačena, iako sam bod po bod stvarao malu prednost došavši do 9 bodova. No sve je to ionako nezanemarivo ako se gleda da na kraju igre Komunist dobiva dodatne bodove za svaku zemlju u kojoj se komunizam uspio održati do kraja igre.
Do velike prekretnice je došlo kod idućeg bodovanja Poljske, jer su tom prilikom u iznimno napetoj borbi demokrati uspjeli ostvariti veliku pobjedu zbacivši komunizam. Nedugo nakon toga slijedila je i Čehoslovačka. Komunistima se naveliko počelo tresti pod nogama ogorčeno se držeći još jedino Rumunjske i Bugarske. No do kraja igre su već i tu bivali pošteno načeti ne imajući potpunu dominaciju.
U finalnom 10 krugu demokrati su uspjeli ostvariti instant pobjedu doguravši do 20 bodova. Komunistička tiranija je zauvijek izbačena iz istočne Europe i njeni žitelji su mogli ponovno mirno spavati.
Kako smo oboje bili potpuni novaci nismo imali blagog pojma kakve karte možemo očekivati, stoga je partija bila vjerojatno utoliko zabavnija. Zamislite utaboriti se na određenoj poziciji, samo da bi izašla karta s događajem koja bi rekla da se na njoj gubi sav utjecaj. Igra nosi na leđima enormni povijesni teret vjernog prikazivanja povijesnih događaja, te će stoga svi ljubitelji povijesti doći na svoje. Ništa manje neće biti zakinuti niti ljubitelji taktiziranja. Usprkos istim velikim simpatijama prema igri, ipak imam jednu ali veliku zamjerku. A to je što ovdje imamo zapravo dvije igre unutar jedne. Glavnina će biti naravno širenje i preotimanja utjecaja na određenim pozicijama. No jedanput kada netko odigra kartu bodovanja primarni dio igre se pauzira i seli na mini igru borbe za prevlast. Iako je i taj dio definitivno zabavan i ima svoje trenutke, ipak razbije i uspori inače redovit protok igre. Zamislite da razradite plan djelovanja u idućih nekoliko poteza, samo da bi igrač prije vas odigrao kartu bodovanja stavljajući sve u stanje mirovanja idućih 10, 15, ili čak i više minuta. Uslijed svih zbivanja kada ponovno dođete na potez već ste zaboravili što ste planirali. No to je zaista minorna zamjerka na inače genijalnu i fenomenalnu igru.
