Udruga Igranje

haha, ne brini potrudit ćemo se samo radi tebe da se ne sramotiš

BTW, pala mi je zamisao koja baš nije tako laka za odraditi, da na kraju igre složimo neke zanimljive poruke koje su bile odlučile tijek rata ili su bile pisane u duhu tog vremena. Dakle, trebali bi svatko od nas dat jednom od nas koji bi to sve nabacao u jedan post pa da ostali, a i mi možemo vidjeti što se to događalo iza kulisa

Oh ja sam svakako mislio dati opis kako je italija obnovila rimsko carstvo. Definitivno racunaj na mene.

Mislim da bi čitateljima, a i nama bilo zanimljivo da se takav tekst začini sa par citata iz igre

Beziciram si ovaj citat kad padne rusija:

Muahahaha!

kockica je napisao/la: 12 tra 2018, 19:53 Decki, budem odigrao ovu partiju do kraja, ali definitivno nije moj tip igre Bas izvlaci negativno iz ljudi

Ma Diplomacy je ludnica. Nema igre sa tolikim emocijama A ono, glavno je ne zabrijati da je to za stvarno. Onak, dobro da šakom nisam špiglo razbio jučer

Bome da, srecom da ti je sadistiko u petrinji

Za svaki slučaj sam za vrijeme te akcijeo otišao do Poreča, na još sigurnije

Moram priznati da ne kužim što je ova faza retreat?

samo se ja moram povući i to je to. Odradio sam i finalizirao ali nije još prešlo dalje, mada piše 0H i 0M do kraja

Hehe, ma kakve šake, kakva špigla. To ja samo malo tako kažem

Rekao bih da je igra poučna i čak terapeutska. Ne mislim da ogoljuje druge (jer svi rolplejamo), nego ti pruža uvid u sebe. To bi bila tuga da ljudi zbilja tako funkcioniraju*. Meni je igra ZAKON.

Rekao bih kako je stvar u tome da kad rolplejaš kajaznam nekog elf rangra ili pak svemirskog pirata, prizivaš neki pozitivni entitet - heroja, koji djeluje u obilju. Zapravo i nema velike razlike od surfanja webom i traženjem popusta za bordgejmove. Ugodno da, ali to je više dokona zabava bez stvarnog uloga. Neki benigni 'what if'. Ali kad roleplejaš državnika u kontekstu rata sviju protiv svih (kako reče Hobbes), to su iskonske stvari, to te mobilizira cijelog. Svi su isto jaki/slabi, svatko samo pregovorima mora doći do resursa koji su em ograničeni, em željeni od baš svih. Nema tu nekog glumatanju: 'JA sigurno to neću'. Kak se veli, na muci se poznaju luđaci Nema neke proxy čarolije opisane u pravilima, čarolija je tu a zove se - govor. Kako se dogovoriš. Sve dok god ne dopuštaš prizvanom svom apektu da pobjegne van sa 'stola', nemaš frke. Pretp da je to ko u filmovima kad prizivaju demone ili koga već, pa im stave okolo onaj neki krug...

That being said: uživo je igra katastrofa...

*Situacija u koju te igra stavi, dakle podjela plijena između 7 lupeža je, ipak, malo vjerojatna u stvarnom životu. Čak nevjerojatna u svakodnevnom životu. Osim onima koji su, jel, lupeži. U izvana nametnutoj frci (ratovi, katastrofe itd.) društvo se ipak degradira na neki primitivni komunizam (bez konotacija) okarakteriziran sa onom: "svi daju po mogućnosti, a uzimaju po potrebi". Ha tko zna, možda nam ova igra daje uvid u kako to da se u društvu penje baš taj profil kakav se već penje - poslu, politici, bilo gdje...