Hehe, ma kakve šake, kakva špigla. To ja samo malo tako kažem
Rekao bih da je igra poučna i čak terapeutska. Ne mislim da ogoljuje druge (jer svi rolplejamo), nego ti pruža uvid u sebe. To bi bila tuga da ljudi zbilja tako funkcioniraju*. Meni je igra ZAKON.
Rekao bih kako je stvar u tome da kad rolplejaš kajaznam nekog elf rangra ili pak svemirskog pirata, prizivaš neki pozitivni entitet - heroja, koji djeluje u obilju. Zapravo i nema velike razlike od surfanja webom i traženjem popusta za bordgejmove. Ugodno da, ali to je više dokona zabava bez stvarnog uloga. Neki benigni 'what if'. Ali kad roleplejaš državnika u kontekstu rata sviju protiv svih (kako reče Hobbes), to su iskonske stvari, to te mobilizira cijelog. Svi su isto jaki/slabi, svatko samo pregovorima mora doći do resursa koji su em ograničeni, em željeni od baš svih. Nema tu nekog glumatanju: 'JA sigurno to neću'. Kak se veli, na muci se poznaju luđaci
Nema neke proxy čarolije opisane u pravilima, čarolija je tu a zove se - govor. Kako se dogovoriš. Sve dok god ne dopuštaš prizvanom svom apektu da pobjegne van sa 'stola', nemaš frke. Pretp da je to ko u filmovima kad prizivaju demone ili koga već, pa im stave okolo onaj neki krug...
That being said: uživo je igra katastrofa...
*Situacija u koju te igra stavi, dakle podjela plijena između 7 lupeža je, ipak, malo vjerojatna u stvarnom životu. Čak nevjerojatna u svakodnevnom životu. Osim onima koji su, jel, lupeži. U izvana nametnutoj frci (ratovi, katastrofe itd.) društvo se ipak degradira na neki primitivni komunizam (bez konotacija) okarakteriziran sa onom: "svi daju po mogućnosti, a uzimaju po potrebi". Ha tko zna, možda nam ova igra daje uvid u kako to da se u društvu penje baš taj profil kakav se već penje - poslu, politici, bilo gdje...
