Udruga Igranje

https://boardgamegeek.com/boardgame/307305/bullet



Jedna od boljih replika (video/mobilnih) igara na plocu. Opcsnito imam problem s tim prebacivanjem neceg virtualnog na plocu, jer se puno toga izgubi na ploci, od dinamike do atmosfere. No, s obzirom da je ovo, recimo tako apstrakna puzzla, stvari dobro funkcioniraju.

Jednostavan koncept: u tri minute potrebno je izvuci sto vise "bulleta" iz vrecice te ih postaviti u grid. Koristeci patterne (jednokratno) i posebne moving poteze (koji trose ograniceni izvor energije) potrebno je eliminirati sto vise bulleta te ih na kraju runde proslijediti igracu s lijeva. Pobjednik je igrac koji uspije prezivjeti do kraja.

Fora je sto igra dolazi s dosta likova (8?) od kojih svaki ima poseban ability. Zbog toga, tokene/bullete koje dobijate od suparnika najcesce vam nece ici u prilog (brojevi/boje) pa samim time ako ne cistite svoj board dovoljno brzo, mozete brzo izgorit.

Sve u svemu brzo, dinamicno, zabavno, drugacije. Nije wow, vjerojatno nije ni klasik, ali ne mora ni biti.

7.6/10

frastarc je napisao/la: 30 svi 2021, 10:26 Ovaj vikend igrali 2 puta blood rage (2 i 3 igrača) i 2 puta Rising sun (3 igrača)

Obje igre su od istog dizajnera, imaju sličnu mehaniku ali toliko su drugačije da bi rekao tko voli area control da nije na odmet imati obje

Generalno mi je Rising sun bolja i kompletnija igra, ali ujedno i puno teza za objasniti. Dok je blood rage poprilično straight forward i može se obajsniti za OT minuta i novi igrač već nakon 1. kruga kuži kako stvari funkcioniraju.

[Blood rage]
Ali to mi je možda jedina pozitivna stvar za blood rage. Osobno nemam problem sto su svi klanovi u startu istu, nadogradnjama se to riješi. Ali zna se dogoditi da s nekim nadogradnjama imas dojam da je protivnik toliko nadmoćan da mu ne mozes ništa.
Primjer: crveni igrač je kupio nadogradnje:
- kad god stavi figuru na mapu drugu može staviti besplatno
- kao potez može poslati u Valhalu dvije figurice i dobiti 2 boda po figuri za to
- Na kraju kruga dobije 2 boda za svaku figuru koja se vrati iz vallhale (na kraju svake runde figure se vraćaju iz vallhale)
Tu nas je toliko prešišao s bodovima da nismo ništa mogli.

[Rising sun]
Već sam ga spomenuo i meni je igra i nakon 4 ili 5 igranja fantastična. Super osmišljen način vođenja rata s klađenjem na određene akcije. Tako da i kad izgubiš bitku, uvijek mozes izvuci neke bodove tako da se ne osjećaš loše
Hrpa načina da se score-aju bodovi i do sada onaj koji je pobijedio je uvijek pobijedio nekim drugačijim putem. Klanovi su asimetrični pa treba malo uhvatiti feel svakog klana da mozes najbolje iskoristiti njegove special abilities.

Kad bi morao birati, izabrao bi Rising Sun makar je (po meni) duplo kompliciranija igra od Blood Rage.
Ali ne moram jer imam obje

Kod mene je suprotna situacija, obožavam Blood rage, imam ga u kolekciji i igrao sam ga 29 puta, uglavnom u četiri igrača, nešto manje u tri.
Kad svi znaju karte to je iznimno napeta igra gdje je tempo najvažniji, a pametno draftanje karata odmah iza. Jedna od rijetkih igara gdje srce tuče u zadnjem dobu koliko zna biti napeto.

Rising sun sam igrao tri puta u četiri i pet igrača i svaki put sam rekao da mu dajem još jednu priliku i svaki put me nije oduševio, tako da mislim da ga više neću igrati, iako igra nije loša. Borba je na primjer odlično napravljena, ali sve ostalo mi je dosta meh, a pogotovo okosnica igre - diplomacija. Zapravo, shvatio sam da ne volim diplomatske igre.

Papaver je napisao/la:

frastarc je napisao/la: 30 svi 2021, 10:26 Ovaj vikend igrali 2 puta blood rage (2 i 3 igrača) i 2 puta Rising sun (3 igrača)

Obje igre su od istog dizajnera, imaju sličnu mehaniku ali toliko su drugačije da bi rekao tko voli area control da nije na odmet imati obje

Generalno mi je Rising sun bolja i kompletnija igra, ali ujedno i puno teza za objasniti. Dok je blood rage poprilično straight forward i može se obajsniti za OT minuta i novi igrač već nakon 1. kruga kuži kako stvari funkcioniraju.

[Blood rage]
Ali to mi je možda jedina pozitivna stvar za blood rage. Osobno nemam problem sto su svi klanovi u startu istu, nadogradnjama se to riješi. Ali zna se dogoditi da s nekim nadogradnjama imas dojam da je protivnik toliko nadmoćan da mu ne mozes ništa.
Primjer: crveni igrač je kupio nadogradnje:
- kad god stavi figuru na mapu drugu može staviti besplatno
- kao potez može poslati u Valhalu dvije figurice i dobiti 2 boda po figuri za to
- Na kraju kruga dobije 2 boda za svaku figuru koja se vrati iz vallhale (na kraju svake runde figure se vraćaju iz vallhale)
Tu nas je toliko prešišao s bodovima da nismo ništa mogli.

[Rising sun]
Već sam ga spomenuo i meni je igra i nakon 4 ili 5 igranja fantastična. Super osmišljen način vođenja rata s klađenjem na određene akcije. Tako da i kad izgubiš bitku, uvijek mozes izvuci neke bodove tako da se ne osjećaš loše
Hrpa načina da se score-aju bodovi i do sada onaj koji je pobijedio je uvijek pobijedio nekim drugačijim putem. Klanovi su asimetrični pa treba malo uhvatiti feel svakog klana da mozes najbolje iskoristiti njegove special abilities.

Kad bi morao birati, izabrao bi Rising Sun makar je (po meni) duplo kompliciranija igra od Blood Rage.
Ali ne moram jer imam obje

Kod mene je suprotna situacija, obožavam Blood rage, imam ga u kolekciji i igrao sam ga 29 puta, uglavnom u četiri igrača, nešto manje u tri.
Kad svi znaju karte to je iznimno napeta igra gdje je tempo najvažniji, a pametno draftanje karata odmah iza. Jedna od rijetkih igara gdje srce tuče u zadnjem dobu koliko zna biti napeto.

Rising sun sam igrao tri puta u četiri i pet igrača i svaki put sam rekao da mu dajem još jednu priliku i svaki put me nije oduševio, tako da mislim da ga više neću igrati, iako igra nije loša. Borba je na primjer odlično napravljena, ali sve ostalo mi je dosta meh, a pogotovo okosnica igre - diplomacija. Zapravo, shvatio sam da ne volim diplomatske igre.

Vjerujem sa će blood rage s vremenom biti bolji. I želim probati Rising sun u 4 igrača jer onaj koji nije u alliance je dosta slabiji tu rundu. Mi se u Rising sun nismo previše obazirali na diplomaciju. Tu i tamo nešto ispregovarali, ali ništa pretjerano


Sent from my iPhone using Tapatalk

Iako je već prošlo neko vrijeme od kupovine i prvih igranja, nikako mi nije došlo na dnevni red da sjednem i zapišem svoje dojmove. Posljednje dvije kupovine s određenim razmakom bile su mi Watergate i Sushi Go Party.



Više ću se posvetiti Watergateu, koji je prvi stigao, a mogu reći da mi je čak drago što nisam odmah izrazio prvoloptaško mišljenje jer ono često može varati. I kad na BGG-u čitam recenzije, uvijek manje važnosti pridajem stavovima ljudi koji ih pišu nakon samo jednog igranja (a takvih ne manjka).

Dakle, Watergate. Posvuda sam nailazio na blistave recenzije, a konačni poguranac dao mi je Tomov briljantni video za Shut Up & Sit Down. Mogu ga neprestance gledati kao omiljenu epizodu kakvog sitkoma.
Riječ je o brzoj asimetričnoj kartaškoj igri za dva igrača s tematikom Nixonove Afere Watergate. Jedna strana igra ulogu urednika Washington Posta, koji nastoje raskrinkati zločinačke pothvate Nixonove administracije, a druga utjelovljuje samog Nixona, kojem je cilj izdržati novinarske napade i dočekati kraj svojeg mandata. Ta se rovovska bitka odvija u kratkim rundama za kojih obje strane nastoje razotkriti ili zataškati dokaze, pridobiti doušnike te osigurati žetone inicijative i momentuma, koji donose posebne povlastice. Novinari pobjeđuju u istom trenutku kada linijom osvojenih dokaza uspiju dva doušnika povezati s centralnim likom Nixona na ploči. Nixon pobjeđuje kada sakupi pet crvenih žetona momentuma (ili kada tih žetona ponestane), time simbolički označavajući da je svoj mandat odradio do kraja.

Oba igrača imaju nevelike fiksne špilove i svake runde koriste isključivo ono što su na početku izvukli s vrha. Igrač koji ima žeton inicijative ima pet karata i prvi je na potezu, dok ih njegov protivnik vuče samo četiri. Nakon kratkog vremena nauče se sve karte koje su u optjecaju i počinje metaigra predviđanja i čitanja.

U početku sam bio oduševljen igrom i spremao sam se i sam pridonijeti nizu hvalospjeva kojima je obasuta. Partije su nam bile napete, nepredvidljive, pobjede veličanstvene, a porazni razorni. Počeli smo se informirati o aferi, Nixonu, pogledali i film Svi predsjednikovi ljudi. Ono, baš nas je zgrabilo. Ali što je više vrijeme odmicalo to su se više mehanike igre počele ogolijevati, postalo je jasno da su određene strategije puno isplativije od drugih i da su taktike koje upošljavamo velikim dijelom upravljane nevidljivom rukom sreće. Ima puno partija kada ni u kojem trenutku nemaš šanse da uopće uđeš u igru, već cijelim putem služiš samo kao vreća za napucavanje. Nakon što bismo utvrdili optimalnu rutu, krugovi bi nam se toliko puta sveli samo na mahinalno odigravanje karata, tako da bismo jedno te isti žeton pomicali naprijed-nazad po ploči sve dok naposljetku veći izvučeni broj ne bi prevagnuo. Tu mi je entuzijazam splasnuo i morao sam prilagoditi svoja očekivanja od igre da bih se zabavio igrajući.

Ukratko: Watergate je pristupačan, povoljan i reigriv, ali ni približno dubok koliko bi se po dizajnu, tematici i visokoj ocjeni na BGG-u dalo zaključiti. I kvaliteta karata prilično je niska. Tanke su i brzo se troše.

S druge strane, Sushi Go Party je jeben. Pouzdana ludnica svaki put, nema šanse da odbijem partiju. Salve smijeha, spački i spontanih narudžbi sušija. 'Ladan klasik.

Napokon odigran Star Wars: Rebellion s Rise of the Empire ekspanzijom, u dvoje naravno. Nema više pile of shamea.

Igrali smo četiri sata, neka sitna pravila malo zeznuli, ali bilo je napeto i iznad svega jako tematski isprepleteno, uz jedini minus što je igra malo zastajkivala kada su se bitke rješavale. Nemam što reći osim da je ovo ultimativni Star Wars doživljaj u obliku društvene igre.

Jedva čekamo ponovno zaigrati uz bolje shvaćanje strategija!

Papaver je napisao/la: 02 lip 2021, 09:06 Napokon odigran Star Wars: Rebellion s Rise of the Empire ekspanzijom, u dvoje naravno. Nema više pile of shamea.

Igrali smo četiri sata, neka sitna pravila malo zeznuli, ali bilo je napeto i iznad svega jako tematski isprepleteno, uz jedini minus što je igra malo zastajkivala kada su se bitke rješavale. Nemam što reći osim da je ovo ultimativni Star Wars doživljaj u obliku društvene igre.

Jedva čekamo ponovno zaigrati uz bolje shvaćanje strategija!

Ajd nakon par partija javi koji je omjer pobjeda. Ja igram bez ekspanzije i za sad je dojam da su rebel scum jači.

dendarii42 je napisao/la: 02 lip 2021, 11:01

Papaver je napisao/la: 02 lip 2021, 09:06 Napokon odigran Star Wars: Rebellion s Rise of the Empire ekspanzijom, u dvoje naravno. Nema više pile of shamea.

Igrali smo četiri sata, neka sitna pravila malo zeznuli, ali bilo je napeto i iznad svega jako tematski isprepleteno, uz jedini minus što je igra malo zastajkivala kada su se bitke rješavale. Nemam što reći osim da je ovo ultimativni Star Wars doživljaj u obliku društvene igre.

Jedva čekamo ponovno zaigrati uz bolje shvaćanje strategija!

Ajd nakon par partija javi koji je omjer pobjeda. Ja igram bez ekspanzije i za sad je dojam da su rebel scum jači.

Ok javim onda za nekih godinu dana.

Nisam ni spomenuo tko je pobijedio jer se prva partija baca u vodu, a i u zadnjoj rundi smo imali jedan previd pravila koji bi puno toga promijenio pa smo samo odlučili da zanemarujemo ishod. Tehnički je imperij pobijedio, a rebelima je falio jedan "bod".

Papaver je napisao/la: 02 lip 2021, 11:51

dendarii42 je napisao/la: 02 lip 2021, 11:01

Papaver je napisao/la: 02 lip 2021, 09:06 Napokon odigran Star Wars: Rebellion s Rise of the Empire ekspanzijom, u dvoje naravno. Nema više pile of shamea.

Igrali smo četiri sata, neka sitna pravila malo zeznuli, ali bilo je napeto i iznad svega jako tematski isprepleteno, uz jedini minus što je igra malo zastajkivala kada su se bitke rješavale. Nemam što reći osim da je ovo ultimativni Star Wars doživljaj u obliku društvene igre.

Jedva čekamo ponovno zaigrati uz bolje shvaćanje strategija!

Ajd nakon par partija javi koji je omjer pobjeda. Ja igram bez ekspanzije i za sad je dojam da su rebel scum jači.

Ok javim onda za nekih godinu dana.

Pazi da ne zaboraviš

Napokon je Mombasa sjela na stol, križam jednu sa liste sramote





Naravno, uz igru se pio Gin Mombasa i tonik

Meni i dalje najbolji Pfister. Traži igranja da bi se to pojmilo i možda ima "mehaniku previše", ali jedina meni s atmosferom, inovacijom i integracijom.

Vama?