Udruga Igranje

2003. i nije neka godina prema onome kaj sam ja odigral, Coloretto mi nikak nije sjel, Alhambra je bila neko vrijeme zabavan party game kad nas je bilo 5-6, ali niti se ne sjećam kolko je godina prošlo od zadnje partije (možda i deset haha), a Princes of the Renaissance smo odigrali nekoliko puta u zadnjih par godina i iako nije ni ona nekaj ekstra u nedostatku boljeg glasam za nju

Od svega spomenutog sam igrao samo Alhambru i Industria.
I sad, hmm, Alhambra mi je super jer je jednostavna za naučiti, ne traje dugo, ali mi se čini prerepetitivna i nakon kojih 30-40 partija koliko smo odigrali s tu i tamo kojom expanzijom iz Big Box edicije, postaje pomalo dosadna.
S druge strane Industria također nije teška za naučiti, ima licitacije što mi se sviđa u igrama, ali tu se bojim da je stvar sa repetitivnosti još gora i ne znam koliko će igra biti zanimljiva kad se odigra još kojih 10-20 puta. Da ne spominjem da ima problema sa dosta loše napravljenim artom borda gdje se ne može biti siguran što je povezano a što ne. Noviju verziju Industry također posjedujem ali je još nismo isprobali. Kao te bi stvari trebale biti ispravljene, ali to ionako nije ta godina, tako da moj glas ide ipak za ALHAMBRA.

GoT je igra koju sam nažalost probao samo jednom ili dvaput, i tip igre kakva se ne igra u mom društvu, ali ostala mi je u sjećanju kao sjajna igra...

Alhambru sam igrao dva, a Hey, That's My Fish! 13 puta, mala prednost pingvinima!

Hey, That's My Fish! definitivno, Alhambra mi nije sjela iz nekog razloga

AMUN-RE od Knizie, bez konkurencije!

Sent from my SM-G935F using Tapatalk

A Game of Thrones (first edition). Prvi moderni boad game koji sam nabavio, i to još dok serija nije niti bila u planu. Igralo ga se podosta jer nismo imali ništa drugo
Unatoč analizi paralizi i oduljenom vremenu trajanja partije igra mi je predstavila mehanike koje su mi tada neukom bile apsolutno genijalne, a takve su mi ostale i sada poluukom. Rizik, koji mi je do tada bio jedina poznata strateška igra, je uz nju postao relikvija iz kamenog doba. A tema je još jednom savršeno uklopljena u igru što najbolje vidiš kada znaš da ne možeš vjerovati nikome od gamadi s kojom igraš pa ne radiš saveze i svi te pregaze i umreš sam i usamljen u trećem krugu i gledaš kako se drugi zabavljaju, a mislio si da si glavni junak i da ćeš preživjet do kraja.
Naravno da onda, opet u skladu s temom, zabraniš saveze jer je tvoja igra.

Najviše sam igrao Coloretto (preko 50 puta), ali ipak mi je Alhambra najdraža iz ove godine sa 30-ak partija.

Još su mi dobri Domaine i Hey, That's My Fish iz ove godine.

Alhambra mi nije nešto.

Amun-Re je jako dobar, ali malo me nervira nasumičnost kartica.

Coloretto ima tu rijetku vrlinu da je dobar i s početnicima i veteranima igranja.

Domaine nije loš, ali ga nisam dovoljno igrao.

Santiago je žestok area majority, za koji ti treba više partija da pohvataš. I ružan je.

Terra ima slomljenu mehaniku završetka igre, ali time zapravo dobro simulira stvarnost.

Warcraft: The Board Game je kaotičan, kocka može složiti napetu kao i dosadnu situaciju.

Hey, That's My Fish! dobiva moj glas kao odlična apstraktna igra, koja je dobra i s iskusnima i početnicima.

Razmišljam između Yinsha i Coloretta.
Meni je Yinsh odličan i rado ga zaigram, no Coloretto je lakši za shvatiti, objasniti, brži, te je stoga prikladan za razne profile igrača. Plus Yinsh je samo za dvoje, dok Coloretto ipak pokriva malo veći spektar.
Neka onda bude COLORETTO.