Dvije parije, odoše 2 dana

Igrali prvu partiju u 4, drugu sa išao probat solo.
Prvo ću reći da je igra stvarno odlična, baš ima onu neku nit koja te vuče da uopće uđeš u to ludilo, a onda dolazi zid. Prvo setup, jer ako igraš tek prvi puta treba ti jako puno da prođeš kroz sve moguće ikone kojih ima na tone. Postoje čak 3 knjižice sa pravilima i jedna "mala" od kojih 6 A4 stranica samo sa ikonama, ali ni tu nisu sve koje se mogu pojaviti na kartama. Dakle, Edo nam je slagao igru kojih 2-3 sata, onda je krenulo objašnjavanje igre. Ako je on krenuo slagat sve u 10 ujutro, a mislim da je ipak kasnio malo, krenuli smo igrati oko 14, tako nešto. Igru smo završili oko 18 uz pauzu za ručak.
Milion puta smo morali gledati što koja ikonica znači. Tko nema živaca za to, mislim da će odustati.
U competitivnom modu je još i najjednostavnija igra jer nema dodatnih koraka pri svakom krugu igre. Svi smo bili baš zadovoljni igrom i svakako će se sve ovo ubrzati nakon par odigranih igara, ali drugi problem je stol. Igrali smo Galactic verziju igre i jednostavno nismo imali dosta stola koji je 180x90 cm dimenzija. Tako da pitanje koliko će često igra na stol, da ne spominjem drugi problem da će se pozaboravljat sve to što smo sad i naučili ako se ne igra često.
I onda dolazimo do solaže. Brate mili, pa to je patnja.
Ujutro sam složio igru, onda sam potrošio ne znam koliko vremena da proučim sve dodatne korake koji su potrebni kad se igra co-op ili solo igra. Nakon 4:40 za prvi i najjednostavniji solo scenario sam izgubio od igre. Nekako sam loše ušao u igru i sve mi se vrtilo oko toga da ne proizvodim dovoljno materijala koji treba ako želiš graditi, a bez toga ne možeš uništavati taj Voidborn.
Najviše me razljutilo što i nakon toliko provedenog vremena i dalje nisam znao na pamet sve korake koji su potrebni. Jako je fiddly, toliko toga možeš zaboraviti odraditi a to onda skroz mijenja sve. Ne znam budem li više ikad išao na solo. Mislio sam ponoviti igru da je malo bolje povežem u glavi, ali dobio sam baš suprotno. Sad sam još klimaviji i ne znam bi li se usudio ikome objašnjavati kako se igra igra.
Ali sve u svemu, već dugo nisam doživio da mi igra ne da spavati. Večer prije sam gledao Paula Grogana i nisam mogao stati, pa sam išao gledati i full playtrough. Igra nudi baš puno toga, nema kocke (bar ne za bacanje), sve se zna i može izračunati, tako da tu nema iznenađenja. Šteta što traje toliko puno pa i sam setup i dok se sve objasni, a i vraćanje svega u kutije.
Eto, toliko.