
Dospio sam do 17 km maksimalno, nisam uspio polumaraton nabiti, ali nema veze. PRoblem je što kad krenem trčati počnu mi se rojiti misli svakojake i ne mogu se isključiti, makar imao najžešću glazbu u ušima, meni misli u pozadini kopaju po ovome ili onome, ta radnja, trčanje, je single task, mozak ima previše prostora za baljezganje.
Tako da sam shvatio da tijekom trčanja misli obično skrenu posvuda, ali najčešće "još samo 4ipo kilometra i ideš doma žderat"... "još samo 4 kilometra i ideš doma žderat"... i svelo se na odbrojavanje kad će sve svršit da mogu ić žderat

Kad radim neki HIIT ili pseudoHIIT zanimljivije mi je, dinamičnije plus postoji realna šansa da ću se opizdit girjom po koljenima; doma sam u stanu, sve mi je nadohvat ruke, jedino babu ispod izluđujem ako malo jače spustim girju na pod... Plus kunići obavezno ispužu ispod kauča i osuđuju me potiho jer ih uznemiravam pa mi je zabavno gledati im face dok se ja mučim
