Inače volim čitati grofove recenzije, jer na osnovu njih mogu donijeti sud o igrama koje planiram nabaviti, ali recenzija ove igre me zavela na potpuno pogrešan put, kao da se dotični nije htio zamjeriti autoru igre ili je još uvijek bio totalni početnik u svijetu društvenih igara pa je oduševljeno uskliknuo na ovu igru prije nego je upoznao bolje igre. Za strane igre se lako dade naći mnoštvo recenzija na osnovu čega potencijalni kupac može donijeti svoj sud, dok za domaće igre to ne vrijedi.
Evo da krenem po redu.
Sviđa mi se ideja da igrači igraju kao tim protiv igre, takve igre rijetko igramo i malo promijene dinamiku.
Ploče za igru su lijepo dizajnirane, imaju taj mračni štih kao da doista lutate podzemnim hodnicima, a i zgodno je što se ploče mogu na početku igre svaki put iznova presložiti i stvoriti iznova novu mapu podzemnih hodnika.
Same akcijske karte, karte ključeva i karte čuvara ključeva su isto zgodno oslikane, i sve to lijepo stane u isto tako zgodno oslikanu kutiju, pa mi zato nikako nije jasno kako se uspjelo zabrljati na plastičnim figuricama igrača, zastavicama i kockici koje djeluju tako jeftino na igri i bodu poput prsta u oko.
Upute za samu igru su mogle biti preciznije jer ovako djeluju tek kao reklamni letak i moram priznati, trebalo mi je par čitanja da pohvatam pravila igre premda sama pravila, kada se jednom shvate, vrlo su jednostavna. Čak i usprkos tome, postoje još neke nejasnoće u igri za koje bi bilo dobro da su razjašnjene pa smo često igrali intuitivno (znači možda i pogrešno).
Po pločama se kreće bacanjem kockice, što meni osobno samo po sebi nije problem, ali mi se osobno ne sviđa rješenje da se za otimanje ključa od čuvara borite kockicom (moguće je dobiti samo 6), što daje preveliki utjecaj sreće na odigrane akcije, i počinje djelovati frustrirajuće kada ispucate akcijske kartice za borbu protiv čuvara (ako ih uopće imate) i nakon svakog pogrešnog broja vas čuvar odbaci daleko pa dok opet doteglite do istog...
To bi možda i moglo funkcionirati kada se igrač prvi put bori za ključ, ali ako već osvoji jedan ili više ključeva, po meni je trebalo uzeti u obzir barem stečeno iskustvo kod tog igrača za svaku daljnju borbu za preostale ključeve.
Iako mi se isprva svidjela ideja da se u igri odbrojava vrijeme pa do isteka vremena, ako se ne osvoje ključevi, igrači gube protiv igre, kasnije sam promijenio mišljenje. Nije to toliko loše jer odbrojavanje daje osjećaj protjecanja realnog vremena i ubrzava radnje igrača kako ne bi previše dumali što poduzeti, ali glupo je stalno motriti na sat tijekom igre. Osobno volim da, kada igram igru, u potpunosti se udubim u nju i izgubim se iz ovog prostorvremena, pa kada završim istu začudim se "zar je već prošlo toliko?". Volio bih da se drugačije riješio način dobivanja ili gubljenja igre bez gledanja na sat, samo što mi trenutno ništa ne pada na pamet.
Igra se može naći za 150 kn u raznim trgovinama i iskreno mislim da je previše dati toliko za nju kada postoji toliko dobrih igara na tržištu pa je bolje dodati još koju stoticu i kupiti iste (ja osobno sam je našao vrlo vrlo povoljno pa mi i nije toliko žao novaca). Šteta jer je igra djelovala toliko obećavajuće, i nadam se da će ovaj moj opis nekome, tko ne poznaje ovu igru, pomoći u donošenju suda o istoj.
U međuvremenu sam pokrenuo i svoju stranicu koju sam nazvao Maldmedia (1999.) jer se bavim multimedijom (grafički i web dizajn, obrada videa i sl.), pa sam za ime svoje igre (i ime tog podzemnog svijeta) odabrao još jednu izvedenicu - Maldoria.
, i zato mi se nekako čini da će malo tko negativno kritizirati nekoga koga znaš. Po bespućima "domaćeg" interneta sam nalazio samo na preporuke da se nabavi ta igra, otud i onaj flop nakon odigrane partije. 