Udruga Igranje

Iako je ljeto u punom jeku, uspjeli smo se okupiti i ovaj mjesec na dizajnerskom kružoku, a u posjet su nam stigli prijatelji iz sjevernih krajeva - Denis iz Čakovca i Marin iz Imbrijovca (poznat još i kao @fuzguz).

Nastavili smo diskusiju od prošlog puta o strukturi igre, pri čemu smo se dotakli i raznih mehanika - worker placementa, resource managementa, engine buildinga i real time igara. Zaključili smo da je svaka mehanika koju netko od nas baš i ne voli, ovom drugom baš najdraža mehanika!

Neke igre su strukturirane u runde i faze, dok u nekim igrama igrač jednostavno odradi svoj potez i igra se odmah nastavlja, bez potrebe za nekim upkeepom i slično (što ja osobno preferiram). Zaključili smo da unatoč tome što dodaje kompleksnost, podjela igre na runde i faze ima svoju svrhu u tim igrama, ali svakako je plus kad se ta struktura, faze i upkeep mogu lijepo tematski objasniti.

Pričali smo i o igrama s različitim victory conditionima, igrama u kojima nastojimo skupiti što manje bodova i igrama koje imaju samo jednog gubitnika (a svi ostali pobjeđuju).

Spomenuli smo i kooperativne i semikooperativne igre - svima su nam drage kooperativne igre (pogotovo ako imaju i neke skrivene informacije pa je umanjen efekt alfa igrača), no izgleda da za semikooperativne baš i nemamo puno ljubavi. Najveća zamjerka nam je to što jedan igrač koji ne želi surađivati može sabotirati igru svima drugima.

Došli smo i do uloge sreće, odnosno nasumičnosti u igrama - složili smo se da je potrebna, ali kao začin igri (a ne glavno jelo). Većina nas preferira da se nasumičnost dogodi na početku poteza, pa da imamo izbor kako reagirati na nju, a ne da o bacanju kocke ovisi hoće li naš potez uspjeti ili ne (iako i potonji scenarij ima svoj smisao i primjenu u igrama, npr. kod combata).

I tako, malo smo odužili diskusiju pa smo na kraju na stol uspjela izaći samo 2 prototipa.

Odigrali smo Denisov prototip tile placement igre s temom farminga. Nisam uspio probati igru večeras, ali ono malo što sam načuo djelovalo je jako zanimljivo. Bili su tu neki vukovi koji su jeli ovce i krave, uglavnom život farmera očito nije nimalo lak.



Za drugim stolom smo isprobali moj prototip Arcanum, također tile odnosno card placement igru u kojoj su igrači čarobnjaci koji grade vlastiti tableau spellova, a sve u potrazi za tajnim znanjem (odnosno bodovima). Ovo je bio prvi playtest igre s drugim ljudima, i zahvaljujući feedbacku Marina i ostalih, igra je malo izbrušena (no naravno, treba joj još puno playtestova).



Vidimo se na sljedećem druženju uz prototipe!

Dragi ljubitelji kružoka dizajna igara, oni postojeći, kao i oni koji će to tek postati, sljedeći sastanak je 25.7. s početkom u 6 sati. Tema ovaj put je interaktivnost.

Vidimo se.

Dugo toplo ljeto i toplinski val nas (bar zasad) nisu omeli u održavanju našeg dizajnerskog kružoka. I dalje nam dolaze novi polaznici, što nam je vrlo drago vidjeti.

Ovaj mjesec nam je tema bila interaktivnost u igrama. Kao i uvijek, imali smo štošta za reći na tu temu. Koliko interakcije želimo u igrama? Pa, ovisi zapravo o raspoloženju i o samoj grupi, zaključili smo. Nekad nam se igra multiplayer solitaire, a nekad želimo jako interaktivnu igru. No i u multiplayer solitairu želimo imati osjećaj da nešto radimo skupa, pa makar se sva interakcija svela samo na uzimanje karata iz ponude koje smo eventualno mi htjeli uzeti.

U visoko interaktivnim igrama najčešće imamo direktno napadanje nekog igrača, odnosno oduzimanje resursa, no u nekim igrama, što je svakako interesantnije, svojom akcijom oduzimamo prilike za sljedećeg igrača, ali mu ujedno stvaramo i nove prilike koje može iskoristiti (primjer Five Tribes).

Nisu svi polaznici kružoka ljubitelji take that interaktivnosti. Neki namjerno izbjegavaju odigrati takve akcije, ili pak preferiraju kad igra ima i varijantu bez take thata (kao što je slučaj kod Ark Nove). Osobno, ja volim take that elemente u igri - dakako, najviše kad sam ja onaj koji uzima resurse drugima, no i kad se nađem na drugoj strani take thata, prihvatim to sportski. C'est le jeu!

Igre s draftingom karata smo naveli kao ultimativni take that - mogu se naravno igrati bez osvrtanja na druge igrače, no tko od nas nije ponekad prakticirao hate draft?

Kao primjer pozitivne interakcije, koja je vrlo zanimljiv element u modernim igrama istaknuli smo Wingspan, u kojem neke ptice imaju efekte koje daju resurse drugim igračima, te Concordiu, u kojoj prilikom produkcije resurse dobiju i drugi igrači, koji imaju gradove u istoj provinciji. Također je interesantna i mehanika u kojoj igrač na svom potezu obavlja glavnu akciju, a drugi igrači također na njegovom potezu mogu obaviti tu istu akciju (iako sa slabijim efektom).

Kao dobar primjer vrlo interaktivne mehanike spomenuta je "I pick, you choose" mehanika u kojoj jedan igrač odabire handove karata za sve igrače, no sam bira zadnji, pa zato mora vrlo pažljivo odabrati koje će karte ponuditi na izbor.

Interakcija između igrača je također zanimljiva u kooperativnim igrama, gdje je obično pozitivna, ali katkada i ne mora biti (ako igrači imaju vlastite tajne ciljeve). Također je zanimljiva interakcija između suigrača u timskim igrama, gdje nastojiš osnažiti potez svog suigrača, a igrati na štetu protivnika. Zanimljive su i neke party/filler igre u kojima timovi nisu stalni, odnosno mijenjaju se iz runde u rundu (Fuji Flush).

Svojevrsni timovi formiraju se i u interaktivnim igrama u kojima igrači nastoje zajedno napasti igrača koji je u vodstvu. No, složili smo se da je bolje da igra ima pravu catch up mehaniku, umjesto da se oslanja na igrače da sami prepoznaju i napadnu vođu. Takve interakcije, koje nisu nužno propisane mehanikama igre već se odvijaju "iznad stola", zanimljive su i u igrama s elementima politike, diplomacije. Neke igre čvrsto određuju kako igrači mogu sklapati dogovore, i mogu li razmijenjivati neke resurse za to (podmićivati se).

Nakon što smo dobro pretresli interaktivnost u igrama krenuli smo malo i prakticirati tu interakciju, odnosno igrati prototipe. Neki polaznici su nam malo pričali o konceptima svojih igara, koje su obećali donijeti sljedeći put (držimo ih za riječ), tako da su ovaj put na stol izašli isti prototipi koje smo već igrali i prošli put.

Najprije smo zaigrali moj Arcanum, light puzzly tableau builder u kojem su igrači magovi koji skupljaju sastojke za spellove (krv, zlato, prirodu, moć), a ti spellovi im onda daju druge sastojke ili bodove. Prošli put smo igrali s rezervacijom karata koje nose bodove, a na ovom playtestu smo probali varijantu u kojoj su sve karte u ruci. Igra je još u dosta ranoj fazi, ali feedback je bio pozitivan i dobio sam dosta novih interesantnih ideja koje bi mogle učiniti igru boljom.



Denis, koji je potegao čak iz Čakovca, nakon toga je na stol iznio novu verziju svoje farming igre Pick and Plant, na kojoj je u međuvremenu dosta radio. Nisam igrao prošli put, no ovaj put je zaista bio smooth gameplay. U igri smo farmeri koji grade svoju farmu koja se sastoji od pločica, a akcije kojim dolazimo do pločica odigravamo pomoću svojih radnika (dakle tile i worker placement, s tim da nije ograničen broj workera koji mogu ići na polje), a bodove između ostalog dobivamo ispunjavanjem recepata i ostvarivanjem public objectivea. Tu su još vukovi, skakavci i druge pošasti koje napadaju naše domaće životinje i usjeve.

Znam da sam bio ponešto iznenađen time što kad pomuzemo kravu i dobijemo mlijeko (5 bodova), kravu i dalje imamo, ali ako svinju pretvorimo u šunku (6 bodova), tu istu svinju više nemamo. Mehanički mi to baš nije imalo previše smisla, ali su mi drugi suigrači (koji su valjda bolje upoznati sa životom na selu) objasnili da to tematski baš mora tako biti.



Denisu smo dali pregršt ideja koje bi po našem mišljenju mogle poboljšati igru (tako vam je to s dizajnerima, uvijek vam žele redizajnirati igru), no najbitnije je da smo svi prepoznali da je igra zabavna i da ima potencijala da bude odlična.

Nakon ljetne stanke u 8. mjesecu, okupili smo se ponovno i malo promijenili format. Za promjenu nismo imali teoretsku diskusiju i testiranje naših prototipa, već nešto sasvim drugo! Mini game jam, u kojem je bio cilj razviti igru koristeći samo ove komponente: kockice (D6), papir i olovku. (Mada, na kraju nije bilo super striktno i dopuštene su i neke dodatne komponente.)



Dogodila se prava eksplozija kreativnosti! Svaki polaznik je razvijao vlastitu igru, pa su se tu tako našle svakakve igre, od jednostavne igre s pet pravila do kompleksne igre s više igrača: automaton koji se odbija od zidova, Tetris roll & write, labirint u kojem se papirni brodić gura puhanjem kraj tornjeva od kockica, svemirska strategija sa combatom (navodno bazirana na War of the Ring board gameu!) i brojne druge.



Svima je bilo jako zabavno i nadam se da će svi autori nastaviti raditi na svojim idejama, te ih jednom možda prepoznamo kao objavljene igre!

Nije baš na WotR bazirana igra koju sam smislio bio (samo combat koji je prisutan u brojnim igrama u tom obliku), vidjet ćeš od kuda sam najviše inspiracije izvukao kad ti je pokažem.

Poštovani, novi sastanak 17. 10. u 6 sati u klubu MC. Budemo analizirali Wingspan. Budemo ga rastavljali na komadiće i onda ponovno sastavljali. Budemo ga kudili i hvalili.

Nakon analize stignemo odigrat i nečije prototipe.

Vidimo se.

Sljedeći sastanak bude 28.11, četvrtak u 6 sati u klubu MC. Tema bude igra kao umjetnost.

Vidimo se.

Sljedeći sastanak je 27.3., četvrtak od 6 popodne u klubu MC. Nema teme kao takve već svatko treba izabrati jednu (ili više) igru koja mu je zanimljiva, inspirativna, bitna s dizajnerskog aspekta.

Vidimo se.

Novi sastanak u četvtak 24.4. od 6 popodne u klubu MC. Tema bude kako brejkati igru.

Se vidimo.