
Moram priznati da mi je Martin Wallace opako počeo padati u očima. Nakon genijalnog Brassa, pa i Brass: Birminghama, nakon Ships, Rocketmen-a pa sad i ovog Tinner's Trail-a nisam više siguran u njega i da će mu svaka igra biti super kao Brass. Definitivno pate od disbalansa i da igrači sami moraju forsirati "pravdu" u igri. Jučer smo isprobali moj KS Tinner's Trail za koji sam se bojao da je kudikamo složenija igra i odmah smo primjetili da ako ne znaš igru, igra niti prašta niti pokušava izjednačiti igrače ako netko uhvati petama vjetra.

U drugom krugu je naš Čaks uhvatio toliko bodova da je to do kraja igre bilo nedohvatljivo. OK, skužili smo gdje smo pogriješili ali svejedno, kad te netko pobjedi sa 277 bodova, a ti si ispod 150 (nisam ja


Da se samo podsjetimo koje je sam sve njegove igre probao i kakve su mi.
- Toledo, ah igra je ok, ali niš konkretno. Bojim se da nakon nekih 4-5 igranja više nema smisla igrati, mada, možda se varam.
- Steam, dok sam aktivno radio na Parnjačama htio sam probati što više sličnih igara i ova me se nikako nije dojmila, ružna, dosadnjikava, pa Parnjače su bile 100 put bolje!
- London, prva edicija mi se svidjela ali isto, nisam siguran za replayability, mada jedna od boljih njegovih igara, rekao bi ja
- Ships, ok igra do samog kraja i onda totalni shit na kraju sa propustom akcije koji brejka igru na sitno
- Hit Z Road, ne znam čemu ova igra, ovo mi je totalno loša igra, možda za odigrat jednom eto da je vidiš i to je to
- AuZtralia, opet jedna od boljih s njegove strane, mada nije ni to nešto uhuhu
- Rocketmen, opet neš što je dosta čudno riješeno i postoji problem s lansiranjem tih raketa, mada smo otkrili kako donekle nulirati problem s kartama koje rade totalni rušum s randomom
Eto, ovo je što sam ja probao od njega i baš mi je žao što sam odmah na prvu probao baš njegovu najbolju igru Brass, tako da mi je sve ovo poslije onak osrednje.