Iako je već prošlo neko vrijeme od kupovine i prvih igranja, nikako mi nije došlo na dnevni red da sjednem i zapišem svoje dojmove. Posljednje dvije kupovine s određenim razmakom bile su mi Watergate i Sushi Go Party.
Više ću se posvetiti Watergateu, koji je prvi stigao, a mogu reći da mi je čak drago što nisam odmah izrazio prvoloptaško mišljenje jer ono često može varati. I kad na BGG-u čitam recenzije, uvijek manje važnosti pridajem stavovima ljudi koji ih pišu nakon samo jednog igranja (a takvih ne manjka).
Dakle, Watergate. Posvuda sam nailazio na blistave recenzije, a konačni poguranac dao mi je Tomov briljantni video za Shut Up & Sit Down. Mogu ga neprestance gledati kao omiljenu epizodu kakvog sitkoma.
Riječ je o brzoj asimetričnoj kartaškoj igri za dva igrača s tematikom Nixonove Afere Watergate. Jedna strana igra ulogu urednika Washington Posta, koji nastoje raskrinkati zločinačke pothvate Nixonove administracije, a druga utjelovljuje samog Nixona, kojem je cilj izdržati novinarske napade i dočekati kraj svojeg mandata. Ta se rovovska bitka odvija u kratkim rundama za kojih obje strane nastoje razotkriti ili zataškati dokaze, pridobiti doušnike te osigurati žetone inicijative i momentuma, koji donose posebne povlastice. Novinari pobjeđuju u istom trenutku kada linijom osvojenih dokaza uspiju dva doušnika povezati s centralnim likom Nixona na ploči. Nixon pobjeđuje kada sakupi pet crvenih žetona momentuma (ili kada tih žetona ponestane), time simbolički označavajući da je svoj mandat odradio do kraja.
Oba igrača imaju nevelike fiksne špilove i svake runde koriste isključivo ono što su na početku izvukli s vrha. Igrač koji ima žeton inicijative ima pet karata i prvi je na potezu, dok ih njegov protivnik vuče samo četiri. Nakon kratkog vremena nauče se sve karte koje su u optjecaju i počinje metaigra predviđanja i čitanja.
U početku sam bio oduševljen igrom i spremao sam se i sam pridonijeti nizu hvalospjeva kojima je obasuta. Partije su nam bile napete, nepredvidljive, pobjede veličanstvene, a porazni razorni. Počeli smo se informirati o aferi, Nixonu, pogledali i film Svi predsjednikovi ljudi. Ono, baš nas je zgrabilo. Ali što je više vrijeme odmicalo to su se više mehanike igre počele ogolijevati, postalo je jasno da su određene strategije puno isplativije od drugih i da su taktike koje upošljavamo velikim dijelom upravljane nevidljivom rukom sreće. Ima puno partija kada ni u kojem trenutku nemaš šanse da uopće uđeš u igru, već cijelim putem služiš samo kao vreća za napucavanje. Nakon što bismo utvrdili optimalnu rutu, krugovi bi nam se toliko puta sveli samo na mahinalno odigravanje karata, tako da bismo jedno te isti žeton pomicali naprijed-nazad po ploči sve dok naposljetku veći izvučeni broj ne bi prevagnuo. Tu mi je entuzijazam splasnuo i morao sam prilagoditi svoja očekivanja od igre da bih se zabavio igrajući.
Ukratko: Watergate je pristupačan, povoljan i reigriv, ali ni približno dubok koliko bi se po dizajnu, tematici i visokoj ocjeni na BGG-u dalo zaključiti. I kvaliteta karata prilično je niska. Tanke su i brzo se troše.
S druge strane, Sushi Go Party je jeben. Pouzdana ludnica svaki put, nema šanse da odbijem partiju. Salve smijeha, spački i spontanih narudžbi sušija. 'Ladan klasik.
