@Vatanen
Ako me stvarno cijenis kao provokatora, onda ces cijeniti i sto cu ti napomenuti kako je tvoj prvi post (koji spominjes) bio kratko i kategoricko: "Ne".
Naravno, znam na koji post mislis, ali nisam mogao odoliti.
Nemam nista protiv tvoje argumentacije, primjetio sam da pises o svojem iskustvu (vidio sam cak i da si Catan spomenuo kao nesto cemu ostavljas otvorena vrata), jedino sto sam htio istaknuti jest da svaka elaborirana analiza na temu originalnog pitanja nema neku tezinu jer je iz svih ovih postova jasno da postoje iskusni igraci kojima su stari klasici samo igre za postovati kao pokretace modernih igara i iskusni igraci koji i dalje neke od tih igara smatraju jednim od najboljih igara.
@Ostali
Kockica ce ocito morati sam odluciti, a sve sto mu mi mozemo ponuditi jesu nasa iskustva.
Edit: dok sam ovo sve napisao, vidio sam da si i odlucio tako da je ostatak ocito meni za dusu.
Da me netko ne bi krivo shvatio, kad kazem da mi je Catan jedna od najboljih igara, ne pricam o njenoj slozenosti, promisljenosti i sl... pricam samo o tome koliko se zabavim svaki put kad je igram. Moj brat npr. cijeni interakciju medju igracima vise nego bilo kakve kompleksne mehanike.
I tu je neka paralela koja se moze potegnuti s filmom. Puno filmova koji su prosli odlicno kod kritike nisu prosli dobro kod publike. I mislim da je razlog sto kritika gleda kompleksnost i tezinu poruke filma, sitne detalje koji nacin filmskog izricaja podize na novu razinu itd. a publika gleda koliko su se zabavili. Film cijenim dovoljno da znam vrednovati njegov doprinos mediju, ali sam isto tako publika i kad me netko pita za preporuku, preporucit cu mu ono sto me zabavilo, makar znao da je to realno losiji film. Mislim da se ista usporedba moze i kod igara povuci i da je to razlog zasto su pictionary i slicne igre popularne.
Kad smo kod filmskih klasika, za vecinu klasika koje sam ljudima preporucio, uslijedila bi napomena: "Uzmi u obzir da je stari film i da su neke stvari malo naivne". Pod naivne mislim nekad na nacin glume, nekad su dijalozi dizajnirani da ocito istaknu dominantnu osobinu covjeka, neka tehnicka rjesenja za nastavljanje price i slicne stvari koje su jednostavno vremenom napredovale i da ih vidite danas u filmu, rekli bi da je lose.
Zato mislim da usporedba filma i igara nije toliko zastranila. Objasnit cu na primjeru Blade Runnera (originalnog jer pricamo o klasicima). To je ocito film atmosfere sa snaznom porukom, film koji ce ti sigurno dati razmisljati nakon sto ga pogledas. Ali film ima i nekih ozbiljnih problema. Film ima dvije odvojene radnje. Deckardov odnos s Rachael (replikantica) i njegov lov na odbjegle replikante. Film zapocinje odbjeglim replikantima koji se, nakon toga, u filmu pokazu jako kasno. Toliko kasno da im gledatelj zaboravi lica (osim onog jednog koji je cijeli pocetak u prvom planu) i ostane zbunjen jesu li to replikanti ili sta je to. Dvije radnje ostaju odvojene sve do kraja filma (uz kratke poveznice koje onda opet izgledaju nespretno napravljene). Redatelj premalo drzi kadar na bitnim detaljima i ljudi ne stignu primjetiti procesuirati sto bi to trebalo znaciti (sto pogotovo nema smisla kad razmislite da je to spori film atmosfere, ima se vremena pokazati bitne stvari, zasto zuriti). Ovo nisu samo komentari laika. Gledao sam bas nedavno film s jednim redateljem i jednim filmskim producentom koji su ga nekako uspjeli preskociti, tako da im je bilo prvo gledanje. Imali su istih problema s filmom o kojima ja ovdje pricam. Sve to ne sprijecava mnoge da ga i danas nazivaju jednim od najboljih filmova jer je nekome atmosfera i poruka najvaznija stvar u filmskom iskustvu i ista je stvar s igrama.
Ispricavam se na dugackom postu, ali kad smo vec krenuli zastranjivati, dao sam si malo oduska.
, dobri stari provokator uvijek larpurlar "antiprotivan" i plavom nebu ako nema nista bolje. Treba to postovati treba, steta je samo sto su takvi precesto povrsni.
) te kult novog naspram kulta klasika, očito je to priča koja se ponavlja sa svakom generacijom 