Evo da se oglasim da smo živi i zdravi i da smo sretno stigli

. A sad bih mogao napisat koju riječ dvije kako je bilo.
Dakle krenulo je nas troje (Slavica, Petar i ja) tu subotu oko 9:30 na put iz Zagreba za Petrinju.
Sa sobom smo ponijeli pregršt dobrih igara te puno entuzijazma i dobre volje za naučiti i upoznati posjetitelje s društvenim igrama. Uz malo traženja i navažanja po Petrinji, uspjeli smo locirati I Osnovnu školu i stigli u prostor iste nešto prije 11 sati. I odma smo bili lijepo primljeni i dočekani pićima dobrodošlice u tajnim odajama za volontere.
Nakon nazdravljivanja uime dobrog posla koji je bio pred nama vratili smo se u glavnu prostoriju u kojoj se događaj održavao, raspremili i rasporedili igre po stolu i spremili se za posjetitelje. Kako nikoga nije bilo još odma na početku, Slavica, Petar i ja smo odlučili odigrati partiju Kraljevstva dok nam netko ne dođe, a da pritom i naučimo Petra čarima ove novootkrivene igre u Igraoni.
Točno s završetkom partije (u kojoj je inače Slavica odnijela uvjerljivu pobjedu

) došle su nam prve mušterije. Prva igra koju sam imao prilike objašnjavat je bila, a koja druga doli 7 Wonders

. Ta igra mi već počinje biti zaštitni znak kolko puta sam ju dosad objasnio. No koliko god puno puta objasnio ta igra nikako da mi dojadi il dosadi. Pogotovo kada me impresionira kako 8 i 9 godišnjaci dobro pohvataju pravila i smisao igre koja nije tako baš jednostavna za njihovu dob. Na kraju dana jedino što im nije bilo jasno je bio način bodovanja zelenih kartica (tehnologija), ali su shvatili da je dobro ih slagati po parovima kako bi ostvarili više bodova. Odigrao sam s njima 3-4 partije do nešto prije 14 sati kada je došlo jelo za ručak kojim nas je Ivan aka Sadistiko počastio.
Nakon što smo se najeli, malo porazgovarali i odmorili se; vratili smo se novim radnim pobjedama. Ovoga puta me dopalo objašnjavanje Dixita malo starijoj i višoj ekipi od one na koju sam navikao i bio okružen dotad. Budući da su bili samo dvojica, dok im se tek kasnije nije pridružio treći odigrao sam s njima jednu urnebesno smiješnu partiju Dixita. Jedan od momaka je rekao pojam "sidro", a ja sam ima te sreće da sam baš imao karticu u svojoj ruci s slikom sidra usred pustinje što je bilo urnebesno kada su se karte otkrile

.
Dok sam se ja bavio Dixitom, Slavica je učila grupu dječice igrati Lords of The Waterdeep dok je Petar širio kulturu igranja Love Lettera

. Osim naših igara vidio sam po stolovima igru Alias, u jednom trenutku dvije verzije Settlersa of Catan iliti Naseljenika otoka Catan (englesku i hrvatsku verziju) i dvije vrste Monopoly-ja.
Sljedeća u nizu igara koje sam učio ljude bila je igra koju već dost dugo nisam igrao, ali se svega u vezi igre sječam još kao da je bilo jučer kada su mene prvi put naučili tu igru - BANG! Po smijehu i uzvicima koje sam čuo poslije da dopiru sa stola rekao bih da je igra dobro sjela.
Pred kraj sam se vratio naučavanju starog dobrog 7 Wondersa, dok je Slavica ispunila Ivanovu dugo očekivanu želju i naučila ga skupa s iskusnijom ekipom kako se igraju Lords of the Waterdeep. Poslije je ista ekipa sa Slavicom i menom odigrala super partiju Dixita koja je za sve igrače osim žutog bila napeta do kraja. Na samom kraju smo Slavica i ja pokušali pohvatati i naučiti druge Galaxy Trucker, ali su nas zbunjeno pisana pravila i umor nadvladali. Za to vrijeme je Petar dovršavao svoju seansu Dixita koji se pokazao uz 7 Wonders i Lords of the Waterdeep kao najpopularnija igra koja se igrala.
Završili smo oko 21 i nešto sitno kada smo se spremili, pozdravili s Ivanom i krenuli na put natrag za Zagreb. Sam put je zbog iznimno guste magle bio mala avantura sama po sebi, no srećom smo na kraju stigli živi i zdravi

.
Za kraj da kažem da nam je bilo predobro

.
Djeca su bila super - dobra i pristojna. Ne sječam se npr. da me itko ikad zvao Gospodin Mislav

.
Nisu ništa lošiji bili ni odrasli. Malo se manje riječi samo trošilo kod njih na objašnjavanje. Stalno je bilo posla i stalno se nešto radilo i vjerojatno bi smo bili ubijeni od umora već odavno da nas super atmosfera i dječji osmijesi na licima nisu držali čilima. Zaista neopisivo otkrit mlađima svijet raznoraznih društvenih igara i interes za iste.
Puno pozdrava i zahvale Ivanu što je bio super domačin i što nas je sve počastio ručkom i pićem

.
Vidimo se i drugi put na nekom drugom Danu igranja u Petrinji

.
Možete otkriti više o osobi u sat vremena igre, nego u godinu dana razgovora. - Platon